Zdrav politički razum kazuje kako su policajca koji je javnosti dostavio informacije o aferi čelnika zadarske policije te o pokušaju zataškavanja te afere premijer, predsjednica i ministar unutarnjih poslova trebali - u najmanju ruku - javno pohvaliti, jer je javni interes stavio iznad osobne sigurnosti, sigurnosti radnog mjesta, napredovanja u karijeri itd.
On je, drugim riječima, heroj, lik iz vesterna, usamljeni pojedinac protiv moćne gomile ili gomile moćnika. Ali umjesto toga, njega tretiraju kao člana mafije koja krši omertu, zakon šutnje...
Policajac koji je svojedobno zaustavio pripitog Milana Bandića dobio je otkaz pa su ga naknadno vratili na posao. Slično je doživio i policajac koji je snimio milijunsku zbirku umjetnina Nadana Vidoševića pa fotografije dostavio medijima. Zviždačica angažirana u Uredu predsjednice brzo je odletjela s posla...
Istodobno, ovih dana vidimo kako razni suncokret-svjedoci (oni koji se okreću prema suncu) dobivaju tvornice novca na središnjem zagrebačkom trgu; isti strojevi za gotovinu potom se dodjeljuju tovitelju gradonačelnikovih pajceka. Bit će ih još, puno je tu gladnih usta.
Čelnici općina prenamjenjuju zemljišta i bogate se; ako su dovoljno pametni da ne iskoračuju na nacionalnu scenu, nitko im ništa ne može. Hrvatska je, kad je riječ o poimanju javnog morala i pravde, postala feudalna država. Partijski drugovi, kumovi, jarani, lažni svjedoci, pravi rođaci, podobnici, dobivaju sve resurse države kao plijen. A male ljude za bagatelne prekršaje rigorozno kažnjavaju. Na njima se vježba strogoća. Tu poštena utakmica nije moguća i ta spoznaja tjera sve čestite, korektne i sposobne ljude na bijeg iz Hrvatske. Vladajuća klasa ne održava takav sustav zato što ne zna bolje, greškom, nego zato što je svjesna da tako brani sebe.
Hrvatska je postala država na unutarnje izgaranje. Uništavaju je autoimune bolesti. Resursi se iscrpljuju, fajrunt je sve bliže...