Još jedna besana noć na Iblerovu trgu. Milanović nervozno šeće po sobi, a ostatak SDP-ova vrhovništva tupo zuri u prazno.

A što je tu novo? Pa zbog toga već gotovo četiri godine primaju ministarske plaće. Ali nije tako. Noćas se radi. Počele su predizborne kalkulacije. To je matematika koja se ne izučava u MIOC-u ili na PMF-u. To je izazov za najbolje. “Hoću milijun glasova”, kroz zube procijedi Zoki. “Hoću i ja burek”, dobaci Maras. “Pazi da ne bi dobio i zeljanicu u glavu”, odbrusi mu šef SDP-a. “Računam, računam, ali do milijuna ne ide”, zabrinuto je zavrtio glavom Branko Grčić. “Je l’ dovoljno 831.010”, upita. “Prodano”, usklikne Milanović. “Objektivno ne vrijedimo ni pola milijuna. Bravo, Branko, ti si mi najveći oslonac”, zaključi i doda: “Koga si sve uračunao?”. “Pa, imam cca 300.000 glasova ako dobijemo Kolindu na svoju stranu”, objasni Grčić. “Mislim da joj samo na Pantovčaku trebamo izgraditi hali-gali, dva vrtuljka i nabaviti dobar štap za selfie”. “Nije loše, ali možda bismo ipak trebali imati i plan B”, prozbori Milanović. “Imam i to. Zar si sumnjao u mene”, nasmiješi se Grčić. “Upravo pregovaram s top operativcem”, objasni Branko, “mislim da će nakon godišnjeg potpisati za nas. Imamo Vaaaasu Brkića!”, vikne. “Ma bravo. Daj pet i dođi da te poljubim u čelo ispod čuperka”, pljesne rukama Milanović. “Ali to nije sve”, dometne Grčić. “Glasove će brojiti onaj mali brko iz Zavoda za statistiku. To je onaj koji nam je dignuo stopu rasta BDP-a za 500 posto”, slavodobitno zaključi. “Nemam riječi, ostao sam spičles. Ja sam stvarno tim koji pobjeđuje!”, reče ponosno Zoki.

“Tako je, a sad je već stvarno vrijeme za burek”, odgovori Maras i brzinom munje izleti iz sobe. I put za pobjedu na izborima je trasiran. Ostalo je povijest…