Ivu Baldasara jako je pogodila jučerašnja izjava Zorana Milanovića o "kriminalnoj, špijunskoj i proustaškoj koaliciji".
"Ne može se vrijeđati pola kolega i pola nacije", pobunio se splitski gradonačelnik, "ne može se na taj način istupati".
Puno je bolje doći na službeno otvorenje spomenika bojni HOS-a koja nosi ime ustaškog zločinca Rafaela Bobana.
Ili stajati na čelu grada u kojem je postalo nemoguće imenovati ulicu po partizanskim borcima, pogotovo ako se ona križa s ulicom palog hrvatskog branitelja.
"Bila ova nova vlast prevara ili ne", nastavlja Baldasar , "činjenica je da smo mi završili u oporbi, možda i zbog ovakvih izjava Zorana Milanovića".
Možda je to istina.
A možda je SDP završio u oporbi i zbog ovakvih kao što je Ivo Baldasar.
A možda je, da nastavimo jučerašnji niz interpretacija, SDP otišao u oporbu zbog toga što je "pokraden" i "prevaren, kako to tvrde Milanovićevi suradnici.
Možda je, kako se naslađuje Tomislav Karamarko, otišao u oporbu zato što je "neuspješan". A možda i zato što je naprosto nesposoban igrati prljavije od HDZ-a.
Poziv na juriš
Koji god razlog bio - jedan od njih ili svi po redu - o njima se već krenulo raspravljati nakon konstituirajuće sjednice Sabora. I raspravljat će se u narednim mjesecima.
SDP je opet otišao u oporbu, izgubivši pritom trećinu mandata. Milanović je izgubio pete izbore zaredom, i to od najgoreg predsjednika HDZ-a u povijesti, kao i od onog početnika iz Metkovića.
Jučerašnja Milanovićeva tirada o "kriminalnoj, špijunskoj i proustaškoj" koaliciji zvučala bi puno uvjerljivije da on nije par tjedana ranije potpisao tripartitni savez upravo s tom koalicijom. Optužbe o prevarama zvučale bi uvjerljivije da on nije prevario Karamarka na potpisivanju tripartitnog saveza.
A prozivanje Mostovaca zbog prljave igra možda bi imalo smisla da nije bilo šurovanja s Prgometom.
Skakao sebi u usta
Milanović nema prevelikog pokrića sada napadati Most, kad im je davao u ruke pola države. Nudio im je čak i ono što nije smio, poput centralne banke. Uzastopno je skakao sam sebi u usta: jednom pljujući po "misterioznim sponzorima Mosta i ljudima s pet stranaka i dva prezimena", zatim nudeći tim ljudima čelna mjesta u državi i pregovarajući o koaliciji, pa onda opet udarajući po tim ljudima kojima je dao sve što su tražili, tvrdeći da su se prodali HDZ-u.
Nije strašno to što je SDP izgubio izbore. Strašno je što je izgubio obraz.
Naravno, u ovoj odvratnoj igri izgubio ga je manje od Mosta i HDZ-a, ali njihove članove i birače to ne boli toliko. Oni su naučeni okrenuti drugi obraz.
Problem je što je Milanović na ovim izborima poduzeo sve, kupovao je ljevicu, koketirao s desnicom, pozivao na rat "mi ili oni", igrao je prljavo i opet je izgubio.
Vratio HDZ na vlast
Stoga on može sada pljuvati po Mostu da se prodao HDZ-u (i pritom biti sto posto u pravu), ali svejedno ostaje činjenica da je upravo Milanović vratio HDZ na vlast.
I to ne samo na ovim izborima. Da su ovi izbori bili iznimka, tada se moglo govoriti o prevari ili nesreći. Međutim, ovo je tek nastavak niza Milanovićevih poraza. Neki su bili teži, neki lakši, jedni su bili nevažni, drugi simbolični.
No svi oni su, poput domino efekta, polako vraćali HDZ u život.
Milanović pritom nije samo loše vodio Vladu, vukao krive poteze i odustajao od onih najavljivanih. Nije se samo kolebao i blamirao. Nije samo promijenio devet ministara u četiri godine.
Izludio vlastite birače
On je prihvatio svjetonazorski rat s HDZ-om, samo da bi u njemu izludio vlastite birače koketiranjem s Tuđmanom i domoljubljem, mahanjem zastavama, forsiranjem vojnog mimohoda i imitiranjem HDZ-a.
Dok je njegov gradonačelnik Baldasar spokojno, bez ikakve reakcije s Iblerova trga, sudjelovao u proustaškim ceremonijama.
Milanović je "šarao, brate, šarao" želeći zagrabiti što više, ne obazirući se na opasnost da ostane čak i bez onoga što mu pripada. Čak i bez prirodnih partnera i saveznika.
Igrao je po HDZ-ovim pravilima i izgubio od najgoreg HDZ-a ikada.
Prevareni pravednik
I kao što se 2007. godine tješio da je osvojio rekordnih 66 mandata, sada kad ih je izgubio dvadeset u odnosu na prošle izbore, pokušava se utješiti da je pokraden.
Uglavnom, da se Milanović zadržao na onoj famoznoj press konferenciji nakon što je Glavni odbor odbio tripartitnu koaliciju, još je mogao glumiti nekakvog pravednika. Mogao se pozivati na čisti obraz. Mogao je raskrinkati Most, a ne ulaziti s njim u kombinacije. Mogao je pljuvati HDZ, a ne potpisivati s njim tripartitnu koaliciju.
Zato je sada ostao tek ogorčeni luzer. Izmanipulirani manipulator.
U narednim mjesecima SDP će svog predsjednika zbog svega ovoga nagraditi ili kazniti.
A pritom se činjenica da je izgubio parlamentarne izbore od puno gorih od sebe ne može koristiti samo kao argument obrane, već i kao glavni argument optužbe.