Teško je, jasno, sve pratiti. Nemoguće. Pa ipak, s vremena na vrijeme valja se prisjetiti onih koji su daleko, a na neki su nas način zadužili. Recimo, Željko Pavličević je posljednji hrvatski trener koji je osvojio Euroligu, a sjetimo ga se uglavnom kad ga s nekim treba usporediti - na primjer, s Velimirom Perasovićem, koji je nedavno osvojio Eurocup s Valencijom.

Željko i dalje radi, samo što radi daleko, a ono što je daleko u pravilu zaboravljamo. Jednostavno samo takvi. Dakle, Pavličević radi u Japanu, četvrtu uzastopnu godinu i osmu ukupno, i netom je završio sezonu porazom u finalu doigravanja. Njegovi Wakayama Triansi izgubili su od Toshiba Thundersa 0-3. Što neće poremetiti zadovoljstvo ni njega ni poslodavaca jer je to bila Željkova prva sezona u Wakayami, rebrendiranom klubu (bivši Panasonic) u rebrendiranoj NBL ligi (bivši JBL), u kojoj su do ove sezone igrali isključivo korporativni klubovi.

Toshiba je i bila favorit sezone, osvojila je Istočnu konferenciju s najboljim ukupnim omjerom, a Wakayama je osvojila Zapadnu konferenciju s trećim najboljim ukupnim omjerom. Od 12 klubova u NBL-u čak devet ih ima strane trenere - među ostalima, tamo radi Litavac Atanas Sireika, koji je kao izbornik litavske reprezentacije uzeo europsko zlato 2003. godine. Čisto zbog mogućeg podcjenjivanja japanske lige, ali i zbog spoznaje da nije sramota učiti od boljih. Čak ni Japancima.

Željko neće imati odbor za doček ni poticajne transparente kad sleti na zagrebački aerodrom, ali u poplavi vijesti o uraslim noktima nogometaša u Bad Strumpfenheimu, nad kojima nacija drhti - valjda zaslužuje biti barem spomenut.