Nisam ni ja puno drukčiji od ostatka muškog roda na planetu, makar me u ovim poodmaklim godinama od suprotnog spola razlikuju tek određeni anatomski detalji, sve sitniji i sitniji. Pa tako i ja piljim u telku kad se igra nogomet. Ali…

Samo tjedan dana nakon početka čini mi se da piljim bez razumijevanja, u smjenjivanje šarenih sličica... Hajde, priznajte i sami - koje to rezultate možete nabrojiti a da utakmice nisu igrane u našoj skupini?! 

No sigurno znate da je Severini pozlilo, da je Nives obojila grudi u crveno-bijele pravokutnike, uz utrošak boje dovoljan da se oboji barem jedna fasada u poplavljenim područjima, i sigurno ste vidjeli one inkriminirajuće fotke s bazena. 

Vratimo se sad četiri godine unazad - čega se sjećate iz Južne Afrike osim imena svjetskih prvaka i grudi Larisse Riquelme, paragvajske ljepotice koja je cijelu karijeru izgradila na njima?

Neobičan fenomen selektivnog pamćenja, koji se ne usuđujem razrađivati - možda je posljedica sustavnog uništavanja moždanih stanica tijekom turnira; tko ih uništi više, veći je frajer. Takav je svijet u kojem živimo. Svijet u kojem jedno od osnovnih pitanja postaje: zašto su se samo neki nogometaši skinuli na bazenu? 

Zašto se, u duhu zajedništva, nisu skinuli svi? Bit će zato što ipak znaju da goli pred licem Boga i teleobjektivima nismo isti, makar nas uče drukčije. I znaju da nam žene bezočno u oči lažu, tješeći nas, kad kažu da veličina nije važna. Ma, šalim se, vjerujem supruzi koja mi to govori tridesetak godina… 

Tko nije prošao mušku svlačionicu (ili bazen), ne može znati kakav je to hram testosterona, bio, vidio, uzalud je objašnjavati. Ili, u ovom slučaju, ne objašnjavati.