Tek što se zaustavilo "zezanje" s ćirilicom u Vukovaru, gdje je Vlada lukavo podigla ploče izvan dohvata zločeste djece, krenulo je "zezanje" s referendumom o ustavnoj definiciji braka.
Baš kao što smo se nakon dvomjesečnog "zezanja" s Europskom komisijom oko Lexa Perković automatski prebacili na "zezanje" s izmjenama Ustava u vezi nezastarijevanja teških ubojstava.
Kao da se netko dočepao daljinskog pa nas izluđuje mahnitim prebacivanjem programa kad god mu dosadi.
Igranje i izigravanje
Zoranu Milanoviću očito je igranje s Ustavom, zakonima i referendumom postala glavna preokupacija, politička igra u kojoj traži način kako da nadmudri HDZ i Tomislava Karamarka. Pa i pod cijenu izigravanja Ustava, zakona i demokratskih uzusa.
Pa tako dovodi zemlju na rub EU sankcija oko Josipa Perkovića samo kako bi promjenom Ustava navukao Karamarka da se izjasni je li za progon politički motiviranih zločina. Da bi ga zatim isključio iz stranačkih pregovora, odnosno trgovanja željama u zamjenu za glasove, nudeći mu tako alibi za odbijanje onoga što je Milanović ionako želio da odbije.
Ipak, to nije ono najgore, Puno je veći problem što je Milanović u tom postupku isključio i širu javnost, građane, stručnjake, zatvarajući se u kabinet u kojem s parlamentarnim strankama i zastupnicima ulazi u kombinacije čiji je glavni (ako već ne i jedini) cilj napakostiti Karamarku.
A to ipak nije svrha Ustava.
I kao da to nije bilo dovoljno problematično, Milanović se zapleo i u kombinatoriku s referendumom o ustavnoj definiciji braka.
Volja građana ili politike
Pa dok LGBT udruge, uz vokalnu podršku Vesne Pusić, traže zabranu referenduma u kojem bi većina odlučivala o pravima manjine, a ustavni i pravni stručnjaci, od kojih su mnogi otvoreni simpatizeri lijeve koalicije, upozoravaju da su rezultati referenduma obvezujući, SDP najavljuje raspisivanje referenduma uz opasku da se Ustav mijenja samo u Hrvatskom saboru, čime se zadržava mogućnost da se volja građana ospori voljom politike.
A pritom se upadljivo zaobilazi Ustavni sud, koji bi trebao prije referenduma odlučiti o ustavnosti referendumskog pitanja.
Dakle, umjesto da unapređuje demokratski proces i podiže standarde - kao što je podigao i one famozne ploče u Vukovaru - Milanović sve spušta na razinu birtijaškog obaranja ruke s Karamarkom i njegovom strankom, njegovim 'parastranačkim' udrugama i svjetonazorskim jatacima.
Brani Ustav ili građane
S jedne strane, Milanović krši zakon u želji da zaštiti ustavna prava manjine, s druge krši Ustav dovodeći u pitanje volju građana. Mijenja Ustav onda kad ne želi poštivati zakon, a ne želi promijeniti zakon kako bi olakšao poštivanje Ustava.
I usput propušta priliku da u ovom metežu uskladi nedorečenosti i popravi ono što je HDZ pokvario u proteklih dvadeset godina i nekoliko izmjena Ustava. Kad mu je već stalo da se napije krvi Karamarku i naruga Šeksu.
Recimo, da se usklade kontradiktorne odredbe o tome da su, s jedne strane, rezultati referenduma obvezujući te da se, s druge strane, Ustav mijenja u Hrvatskom Saboru.
Umjesto toga, Milanović dovodi zemlju na rub ustavne krize, a HDZ-u daje legitimitet svrstavajući ga uz bok brojnim pravnicima i ustavnim stručnjacima.
Marginalan problem
Ali recimo, prije četiri mjeseca Milanović je razmišljao o tome preduhitri referendum "U ime obitelji" i unese u Ustav odredbu o tome da se ne smije raspisivati referendum o ljudskim pravima i slobodama, ali je odustao kad je shvatio da bez HDZ-a ne može dobiti dvotrećinsku većinu.
Da bi sada bez HDZ-a skupljao dvotrećinsku većinu za ustavno ukidanje zastare za politički motivirani zločin. Za jedan potpuno marginalan problem u usporedbi s ustavnom definicijom braka.
Što je opasnije?
Zbog svega toga više se ne zna što je u ovoj priči opasnije: igranje s voljom građana na referendumu ili dopuštanje većini da skroji mjeru manjinskih prava? I je li kršenje Ustava i zakona opravdano u svrhu zaštite ustavnih prava manjine? Smije li se u višem interesu kršiti Ustav i koji bi to viši interes trebao biti?
U svom natezanju s HDZ-om premijer Milanović otvorio je mnogo ozbiljnih pitanja, puno ozbiljnijih od njegova hrvanja u blatu s Karamarkom.
Pitanje je može li na njih pozitivno odgovoriti ili će iza sebe ostaviti još gori nered.