Zoran Milanović nije još postao predsjednik s karakterom, a već je udario šakom po stolu premijeru Andreju Plenkoviću.
"Plenković će po povratku u Hrvatsku trebati objasniti čije interese je branio i promicao u Briselu (sic!)", napisao je Milanović jučer na Facebooku. "Svoje interese ili interese nekakvih Pučana koji bez podrške službenog Berlina vrijede nimalo. O svrstavanju s feler-demokracijama da ne govorim".
Milanović je optužio Plenkovića da u licitiranju o čelnim funkcijama EU nanosi štetu Hrvatskoj, izazivajući sukob s najmoćnijim državama EU i uglednim demokracijama, poput Njemačke, Francuske, Nizozemske i drugih, svrstavajući se pritom u "čudnu manjinsku grupaciju koja blokira donošenje odluke".
Upozorio je kako je to "nepametno" u trenutku u kojem Angela Merkel još uvijek predstavlja Njemačku.
Milanović je, ukratko, zvučao predsjednički, patriotski, suverenistički.
Pa makar u statusu napisao "Brisel", umjesto Bruxelles.
Štetni lex Perković
Na to mu je HDZ promptno uzvratio podsjećanjem na činjenicu da je Milanović kao premijer 2014. godine nanosio štetu Hrvatskoj, inzistirajući na Lex Perkoviću, u vrijeme kad se posvađao s Europskom komisijom, s Njemačkom i Angelom Merkel koja je zbog cijele parade bojkotirala dolazak u Zagreb na proslavu ulaska Hrvatske u Europsku uniju.
Čija je upravo jučer bila godišnjica.
I eto kako su se brzo zamijenile uloge.
Onaj koji se zamjerio Njemačkoj svojim paradiranjem oko izručenja Josipa Perkovića sudu u Münchenu, sada prigovara Plenkoviću da se zamjera Njemačkoj paradiranjem oko izbora šefa EK.
A HDZ, koji je svojedobno napadao Milanovića da šteti Hrvatskoj zbog rata oko udbaša Perkovića, sada brani svog predsjednika koji prkosi Njemačkoj i odugovlači s podjelom funkcija.
HDZ je optuživao Milanovića da štiti udbaše. Milanović optužuje Plenkovića da radi u privatnom interesu.
A obojicu se optužuje da nanose štetu Hrvatskoj.
Prvo udbaši, onda despoti
Prije pet godina činili su to besmislenim, autodestruktivnim, na koncu i jalovim ratom oko izručenja Josipa Perkovića i Zdravka Mustaća u vezi udbaških atentata u Njemačkoj, a ovih dana to ponavljaju (auto)destruktivnim svrstavanjem uz istočnoeuropske države, uključujući pritom i iliberalne despocije.
I da stvar bude uzbudljivija, upravo dok optužuje Plenkovića da taktizira po Bruxellesu ("Briselu") zbog nekakvog privatnog interesa, a nagađa se o nekim pozicijama na čelu vodećih institucija, Milanović je iskoristio priliku kako bi se pohvalio da je i njemu nuđeno mjesto potpredsjednika Europske komisije 2014. godine.
Nakon što je odustao od Lexa Perković.
Milanović se tada inatio oko izručenja dvojice pripadnika tajnih službi, inače Tuđmanovih suradnika, ratovao s Ivanom Turudićem i pravosuđem, s oporbom, koalicijskim partnerima, medijima, inzistirajući na svom stavu, bez obzira što je bilo jasno da time nanosi štetu Hrvatskoj.
Uvjeravao je čitavu javnost da jedino on razumije o čemu se ovdje radi.
Da bi Andrej Plenković danas uzvratio kako bi Milanoviću "bilo bolje da šuti, jer ne zna o čemu se u Bruxellesu razgovara".
Okrenuti naglavce
Stvari su, u najkraćem, okrenute naglavce: Plenković koji je nedavno pokazivao Angelu Merkel na predizbornom skupu HDZ-a, sada prkosi Njemačkoj; Milanović koji je ratovao s Merkel i Njemačkom, sada poručuje kako Hrvatska pripada zapadnoj demokraciji.
A obojica tvrde da štite interese Hrvatske.
Nema sumnje da je Zoran Milanović iskoristio ovu priliku kako bi se u predsjedničkoj kampanji nametnuo kao suverenist. Kao državnik koji (ponovno?) štiti nacionalne interese, nekad prkoseći Njemačkoj zbog hrvatskih tajnih agenata, drugi puta svrstavajući se uz Njemačku protiv "feler-demokracija".
Time kontrira HDZ-ovoj mantri o gotovo monopolističkoj poziciji ekskluzivnog zaštitnika hrvatskih interesa: jednom svrstavajući se uz Njemačku, drugi puta pozicionirajući se protiv Njemačke.
Argumentacija je ista, samo su akteri promijenjeni.
Ali i još nešto: Milanović je, kao predsjednički kandidat, otkrio da će mu glavna meta napada biti Vlada i premijer Plenković, a ne predsjednica Kolinda Grabar Kitarović. To je recept za pobjedu.
Kako god bilo, Hrvatskoj može biti presretna što se njezini interese nalaze u rukama ovakvih velikana i državnika.