Nedavno sam imala priliku razgovarati s uspješnom poslovnom ženom koja već desetak godina vodi svoju tvrtku i pritom postiže odlične rezultate. Priznata je u poslovnim krugovima, često je sudionica važnih događanja te inicijator inovativnih projekata, poželjna je suradnica i klijentica, ali i cijenjena menadžerica koju djelatnici predano slijede u ostvarivanju zajedničke vizije. U privatnom životu je već dugi niz godina sretno udana te s djecom, koja upravo prolaze kroz uobičajeni tinejdžerski bunt i potragu za identitetom, ima jako dobar odnos. Slušajući ju kako govori, promislila sam kako preda mnom stoji zadovoljna žena koja zna što želi, postiže to i uživa u životu. Oduševljena njezinom pričom naglas sam prokomentirala kako je prava sretnica koja je svoju sreću itekako zaslužila upornošću i radom. U tom trenutku, na spomen riječi sreća, izraz ženske snage koji se do tog trenutka ocrtavao kroz njezine crte lica, odjednom se pretvorio u izraz grča, strepnje i nemira. Odgovorila mi je da će stvarno biti sretna tek kad bude u potpunosti financijski neovisna, slobodna od svih kredita, i kad joj djeca završe fakultet i postanu samostalni. Te riječi i slika njezinog zabrinutog lica dugo su mi ostali u sjećanju, a pitanje koje mi se neprestano vrtjelo u mislima bilo je – koliko još ciljeva „Bit ću sretna/sretan tek kad …“ trebamo ostvariti kako bismo napokon krenuli uživati u svom životu – ovdje i sada?

Koliko često životni scenariji ljudi sliče sljedećim: 

• još samo da kupim veći stan i moći ću odahnuti; 
• još samo da napišem magistarski rad i stvarno ću uživati; 
• još samo da završim ovaj projekt i počet ću se baviti onim što volim; 
• još samo da otplatim taj kredit i slobodno ću disati; 
• još samo da me promoviraju na mjesto voditelja odjela i počet ću se više brinuti o sebi; 
• još samo da djeca malo narastu i vratit ću se svom najdražem hobiju, 
• još samo da … još samo da … još samo da … i bit ću sretan. 

Nažalost, jedan od najvećih životnih paradoksa nas pogodi kao bumerang u onom trenutku kad to najmanje očekujemo – ostvarenje onog što smo toliko dugo željeli prođe pored nas gotovo nezapaženo, ponekad čak i praćeno osjećajem iscrpljenosti i praznine. Osjetimo sve osim sreće i ispunjenosti koju smo toliko dugo željeli. Kako nam se to dogodi?

Živjeti ovdje i sada

Mnogi od nas su odrasli uz uvjerenje da nagrada dolazi samo nakon što napravimo nešto dobro. Pohvala učitelja i petica u dnevniku slijede onda kada su svi zadaci točno riješeni. Tek nakon što pobijedimo u utrci, zaslužili smo medalju. Izvrsno odrađen projekt dovodi do promaknuća. Bez da smo toga uopće svjesni, i sami vrlo brzo usvojimo pravilo da imamo pravo nagraditi se osjećajem sreće i zadovoljstva samo ako smo postigli prethodno postavljen cilj. Stoga nije ni čudno što je pitanje „kako uspješno postaviti i ostvariti ciljeve“ postalo jedna od najzastupljenijih tema menadžerske i druge literature. Ipak, i uz sve teorije i tehnike ostvarivanja ciljeva, svjedoci smo pojave da su ljudi sve manje zadovoljni, provode svoje dane jureći za novim uspjesima, zaboravljajući pritom da jedino što zapravo imaju je – ono što žive sada i ovdje. 

Ono što vježbamo to i postajemo

Pravo pitanje koje si svi moramo postaviti je kako živjeti sada i ovdje te kako energiju i osjećaj ispunjenosti sadašnjeg trenutka iskoristiti kao gorivo za postizanje željenog. Naime, sreća ne postoji izvan nas, iako ju često tamo tražimo. Pretvaramo ju u posljedicu ostvarenih ciljeva umjesto da bude uzrok i trajan izvor energije za ostvarenje svega što poželimo. Osim toga, gotovo nemoguće je očekivati da ćemo odjednom osjetiti ispunjenost i zadovoljstvo nakon što smo sve prethodne dane proveli u strepnji i brizi hoćemo li nešto uspješno završiti. Čak i ako nas postizanje željenog te vanjsko priznanje za to usreće na trenutak, teško ćemo moći zadržati taj osjećaj ako ne živimo unutarnju životnu radost iz dana u dan. Ono što vježbamo, to i postajemo! Sreća i zadovoljstvo svakog dana, dok kročimo putem ka postizanju naših ciljeva, ono su što nam pomaže i omogućuje da uistinu stvorimo i napravimo nešto izvrsno i uspješno.  

Uvijek imajte na umu…

Koliko god to ponekad kontroverzno zvučalo, biti zadovoljan i osjećati se sretno stvar je odluke i vlastitog izbora. To ne znači biti neodgovoran, ne postavljati ciljeve i ne truditi se postići ih. To znači osloboditi svoju životnu energiju i radost, nagrađivati se iz dana u dan i s tim snagama hrabro kročiti u osvajanje svojih planinskih vrhova. Pogledajte oko sebe i primijetite da na tom putu koji ste si zacrtali možete uživati u poljskom cvijeću prekrasnih žarkih boja, čuti zvonki pjev ptica i potok koji žubori, osjetiti toplinu sunca na obrazima. Tek tada ćete uistinu moći uživati kad dođete na svoj vrh!  

O autorici

Martina Trboglav, profesorica psihologije, radi kao viši konzultant u Ramiru, tvrtki koja se bavi organizacijskim razvojem i razvojem ljudskih potencijala. Certificirani je NLP trener, HNLP trener i NLP coach, hipnoterapeut te voditelj Ramiro Leadership NLP Academy. Specijalizirala se za područja komunikacijskih vještina, leadership, upravljanje promjenama i kreativnost. S entuzijazmom radi s organizacijama i pojedincima pomažući im osvijestiti svoje mogućnosti i razviti sve vještine potrebne za ostvarenje željenih ciljeva te kvalitetan i ispunjen život.