Ovo je ipak i dalje muški svijet, u kojem se žene na pozicijama moraju boriti na više razina. Kao i svaka manjina, tako se i žene šefovi susreću s raznim predrasudama.
Ako ukori radnika, onda su joj “oni dani u mjesecu”, ako je dobre volje i pruža veliku podršku, onda je “zadovoljena”, ako se suprotstavi muškim kolegama, onda je “ah, žensko”, ako kolegicama ukazuje na rješenje problema, onda je “ljubomorna jer podređenica bolje od nje izgleda”... To su samo neki od stereotipa s kojima se ove moćne žene susreću. No put tih žena do fotelje, koja je genetski zajamčena jačem spolu, nimalo nije lagan. Suvišno je zalaziti u razliku između žena i muškaraca jer svi znaju da su muškarci jednostavnija bića koja brzo nalaze rješenja, ne uplićući emocije.
POGLEDAJTE VIDEO:
U poslu su uglavnom fokusirani na posao i lako odvajaju privatno od poslovnog, pa je s njima, mnoge žene će reći, jednostavnije raditi. No upravo sve ono zbog čega žene i jesu žene, vodeća pozicija može im biti velika prednost ako to znaju pravilno koristiti. U poslu ne bi trebalo biti mjesta emocijama. Krivo, i one su nužne za bolje razumijevanje problema djelatnika, ali ako se primjenjuju u dobroj mjeri.
Žene su bolji slušatelji, zbog majčinskog instinkta imaju često i više razumijevanja, svojim šarmom znaju doći do manje bolnih rješenja, multipraktici su, ali zbog svega toga se više i iscrpljuju. Kad se vrate kući, neke su i supruge, i majke, i kućanice. Muškima je možda relacija “kuća-poso”, ali ženama je “s posla na posao k poslu za posao”.
Emancipacija je naizgled uspjela, ali druga strana medalje ženskog šefovanja često se ogleda u potplaćenosti naspram kolega istog ranga. Zašto? Zbog velike vjerojatnosti da će kad-tad ići na rodiljski dopust, možda i zbog toga što se i dalje u muškom svijetu smatra “da je ženama određena naknada dovoljna” jer se rjeđe bune.
One naivno vjeruju da će im primanja rasti u skladu s uspješnosti posla koji obavljaju. To je barem naivno razmišljanje u Hrvatskoj. Neće. Jer ako se ne pobune, znači da su zadovoljne. Žene su kroz povijest dokazale da mogu biti jednako dobre šefice i vođe, pa i bolje od muškaraca. No teško je zamisliti svijet u kojem se neće morati boriti s uvriježenim predrasudama.
Da bi postala uvažavana šefica, mora se dokazati prvo kolegicama, pa kolegama, svim nadređenima, kao i ambicioznim konkurentima, suspregnuti sve ženske nagone (pa i atribute) i ne puštati suze kad je najteže, odvojiti misli od emocija i sve stečeno znanje i sposobnosti uprijeti u posao. One to mogu. A znate zašto? Jer je to mačji kašalj naspram porođaja!