Napokon se i predsjednica Republike oglasila protiv nasilja.
"Država koja nije u stanju stvoriti uvjete da se presuda za brutalno nasilje nad ženom donese u primjerenom roku i u kojoj ne postoje zaštitni mehanizmi da se spriječi manipuliranje proceduralnim pravilima, ima ozbiljan problem", poručila je jučer Kolinda Grabar Kitarović, reagirajući na slučaj Darka Kovačevića Daruvarca, napadača na 18-godišnju Zadranku koji je prošlog tjedna pušten na slobodu.
"I ne", dodaje predsjednica, "ovo nije pritisak na pravosuđe, nego izraz ogorčenja žene i majke".
Takvo ogorčenje, međutim, predsjednica Kitarović nije izrazila na slučaju obiteljskog nasilja župana Alojza Tomaševića, kao ni na mnogim drugim slučajevima nasilja koji sve češće izbijaju u hrvatskom društvu.
Kolinda je ovom prilikom izrazila "ogorčenje kao žena i majka", ali bilo je mnogo situacija kad je trebala izraziti ogorčenje kao predsjednica. I kritizirati "državu koja nije u stanju stvoriti uvjete za presudu za brutalno nasilje".
Pa je mnogo toga odšutjela.
Kap u moru nasilja
I možda je slučaj premlaćivanja djevojke u Zadru, a još više odluka suda da se optuženika pusti na slobodu, bila kap koja je prelila čašu strpljenja predsjednice i javnosti, ali taj slučaj tek je kap u moru bujajućeg nasilja u društvu.
Nasilja koje se ne procesuira niti osuđuje s najviših razina vlasti.
Evo, recimo, paralelno s puštanjem Daruvarca na slobodu, u Zagrebu je zabilježen novi slučaj uličnog nasilja kad je ispred Arene zapaljen kombi mladih sportaša iz Vodica. Vjerojatno su u pitanju huligani koji su udarili na dalmatinske registracijske pločice.
Imali smo prošloga tjedna i slučaj nasilnog obračuna s prosvjednikom Zoranom Ercegom koji je izvikivao parole protiv Franje Tuđmana, pa su ga najprije izbatinali građani, i to dok ga je policija držala, a onda je taj prosvjednik, umjesto tih nasilnika, odveden na policiju i prijeti mu kazna zatvora.
Policijsko nasilje
I kad smo kod policije, jučer je osvanuo novi video na kojem se može vidjeti kako hrvatska policija tjera migrante preko granice, što je tek najsvježiji prilog sve većem broju dokumentiranih zapisa o policijskom nasilju nad migrantima.
Istodobno, u javnosti se putem nekih medija, čak i onih ozbiljnih, širi strah od tih istih migranata koji navodno pljačkaju vikendice i prijete sigurnosti građana. Iako ih zapravo nitko nije vidio.
Nadalje, u javnosti se već danima raspravlja o nasilju u školama. Povod je bio slučaj profesora Franje Dragičevića koji je fizički nasrnuo na učenike koji su ga maltretirali, što je pak izazvalo prosvjed profesora protiv nasilja u školama.
Vezano uz školstvo, u javnost se u pravilnim intervalima probijaju priče, snimke i svjedočenja o vršnjačkom nasilju, zlostavljanju, o fizičkim obračunima, mobingu i bullyingu.
Političko nasilje
Nedavno smo imali veliku polemiku oko kiretaža u hrvatskim bolnicama, uz svjedočenja nekoliko stotina pacijentica koje su taj zahvat bez anestezije protumačile ako nepotrebni izraz nasilja nad ženama. Da se i ne govori o "nasilju" koje je zastupnica Mosta doživjela od strane liječnika splitske bolnice koji su javno otkrili njezinu dijagnozu.
I kad nemamo fizičko nasilje, imamo političko nasilje: nad voljom birača, nad zakonima, nad procedurom, Ustavom, nad zdravim razumom i bazičnom pristojnošću. Nad izbornim rezultatima.
Ili imamo šovinističku i rasističku izjavu liberala iz zagrebačke Gradske skupštine koji je prošloga tjedna digao ruku za proračun jer ne želi "biti pod palicom onih čija prezimena nisu zagrebačka". Konkretnije, Zlatka Hasanbegovića. I svih ostalih "nečistih" Zagrepčanaca.
Nasilje je u ovom društvu postala svakodnevnom pojavom, na svim razinama i u svim oblicima.
Od najsurovijih oblika fizičkog i huliganskog nasilja (sjećate se batinaša u NSK?), preko obiteljskog i institucijskog nasilja nad ženama, do verbalnog, medijskog i svakog drugog nasilja nad manjinama, migrantima, prosvjednicima, djecom, nezaštićenim skupinama.
Pogaženi kriteriji
Nasilje je postalo skoro pa normalnom, čak i očekivanom posljedicom propadajućeg društva, zagađene politike, devastiranih institucija, pogaženih kriterija, negativne selekcije.
Nasilje se kapilarno širi kroz sve pore ovog društva, od obitelji do škole, od huligana do policije.
Pravosuđe je sporo, neefikasno i korumpirano, ne obračunava se s nasilnicima, od ulične preko tajkunske do političke razine. Vlast se ne obazire na provale nasilja, osim ako je ono upereno protiv premijera ili spomenika. Čak se i u Hrvatskom saboru čuju brutalni pozivi na nasilje i fizičke obračune, pozira se s oružjem i prolijeva verbalni otrov.
Odgovornost politike
Predsjednica države jučer je kritizirala pravosuđe ali nije ga kritizirala kad je njezin prijatelj Zdravko Mamić pobjegao od presude u Bosnu i Hercegovinu. Kritizirala je obiteljsko nasilje, ali nije se oglasila u obranu Mare Tomašević.
Pretjerano bi bilo zaključiti da je politika isključivo odgovorna za bujanje nasilja, ali s političke govornice - a o crkvenim oltarima da se i ne govori - uvelike se kreira klima u društvu, nameće se retorika, osuđuje ili tolerira govor mržnje, sastavljaju liste neprijatelja...
Negativna selekcija, izokrenute vrijednosti i naopaki kriteriji dovode do situacije u kojoj jača uvjerenje da je kriminal dozvoljen, korupcija normalna, nasilje nekažnjeno, zakoni neobavezni, a društvene skupine poželjne mete za iskaljivanje frustracije.
Nekad su na meti Dalmatinci, nekad migranti, nekad Srbi i gejevi, nekad novinari, prosvjednici ili profesori. A prečesto žene i djeca.
Nasilje nije samo posljedica, već i simptom duboke propasti jednog društva.