Ove je subote središtima Zagreba i Splita marširala grupa ljudi okupljenih pod nazivom “Marš za znanost”. Grupa boraca ne samo za ono što bismo kao društvo trebali svrstati u kategoriju najvrednijeg - obrazovanje i znanost - nego i za ono što je u posljednje vrijeme kod nas opasno ugroženo i čega nam kronično nedostaje – zdrav razum. 

Jer ostane čovjek prilično zatečen i jadan kad zastane i upita se – kako smo, pobogu, debelo zagazivši u 21. stoljeće, došli do toga da slušamo kako je Zemlja ravna ploča, cijepljenje urota farmaceutske industrije na globalnoj razini kojoj je cilj otrovati našu djecu i eksperimentirati na njima, masturbacija opasna radnja od koje se dobije rak, a Istanbulska konvencija jezivi dokument koji će sinove kršnih Hrvata transformirati u “ono” što piški u ženskom WC-u. Znanost nam je, kad su izdvajanja u pitanju, zadnja rupa na svirali, a na liječnike mnogi gledaju kao na neprijatelje u službi svjetskih zavjera. Pa eto, dok tako razmišljate, osvrnite se na Srbiju.

Zemlju s kojom graničimo, koja se bori s epidemijom ospica, a poznato je da epidemije ne poznaju granice i nemaju putovnicu. Tamo je još jedna majka pokopala svoje dijete, 11-mjesečnu bebu. To je dijete već 15. tamošnja žrtva ospica, bolesti koja se sprečava cijepljenjem. No kampanja protiv cijepljenja tamo je uzela maha preko svake mjere. Na čelu joj je folk ikona Jelena Karleuša, koja, nafutrana od glave do pete navodno neškodljivom plastikom, silikonima i hijaluronima, lupeta o opasnom cjepivu, a roditelji njezine riječi doživljavaju kao istinu. Želimo li takav scenarij i kod nas?

Jesmo li svjesni da epidemija sutra može prijeći granicu? I zato trebamo biti duboko zahvalni ljudima koji su marširali za znanost. I ne samo zahvalni – trebamo ih poslušati, znajući da je u vremenima sveopćeg duhovnog i moralnog siromaštva zdrav razum vjerojatno najveća vrijednost koju posjedujemo. Pritisnimo prekidač i upalimo svjetlo u svojoj glavi. Dok nas ne proguta mrak.