Sve sam ove izjave, u različitim verzijama, na različitim jezicima, čula na desetke puta. Očito je to priča naše generacije. Želimo mijenjati svijet. Ali ne znamo od kuda početi.
I zato pričamo. I planiramo. I gledamo puno motivacijskih videa. I čekamo da nam ta ideja padne s neba. Barem je tako izgledalo moje planiranje budućnosti sve do prije 3 mjeseca, kada sam jednostavno odlučila prestati pričati o svojim idejama. I početi ih realizirati.
Rekla bih da se sada nalazim negdje na prijelazu između thinkera i doera.
I nisam sigurna hoću li ikada u potpunosti prijeći u tu drugu skupinu. Jednostavno nije dio mog karaktera. Ali zadovoljna sam sve dok uspješno balansiram tu negdje na sredini. A tri stvari koje mi u tome pomažu želim podijeliti s tobom.
Reci da
Što češće. I bez razmišljanja.
Protekla dva tjedna sam provela u Litvi na jednom Train the Trainer događanju. Savršena prilika za vježbanje ove navike. Trudila sam se biti prva koja diže ruku i prva koja viče “da” na svaku ideju. U nekim trenucima mi se nije dalo jer mi je, citiram „hladno i bole me noge“. Ali bilo je trenutaka u kojima sam se natjerala reći „da“ i to mi je do sada donijelo divno i neočekivano prijateljstvo, potencijalnu poslovnu suradnju i malu javnu sramotu u obliku natjecanja u broju sklekova – samo ću reći da se nisam proslavila.
Ali svaki od tih događaja mi je dao jasniju sliku onoga što želim. Ili još bolje, onoga što ne želim.
Ako te zanima usvajanje ove navike, predlažem da poslušaš govor majstorice. Tko zna gdje te jedno maleno „da“ može odvesti.
Prihvati da ne postoji samo jedna ideja
Ja sam čekala na tu savršenu, dobitnu, originalnu ideju, koje se još nitko nije sjetio i koja će biti moj brzi put do uspjeha. Pogodi što – nije došla. A sve sam sigurnija da ni neće. Jer ne postoji jedna ideja. Svaka ideja je dobra ideja. Dok god te veseli i dok god postoji netko kome služi. A kada te ideja prestane veseliti – pronađi drugu.
Kao što sam spomenula u uvodnom tekstu o blogu, zamisli poslovni svijet kao igralište. Na igralištu ti nitko ne kaže da ako prvoga dana odabereš tobogan, moraš na njemu provesti i svaki sljedeći dan. Isprobaj kakav je osjećaj spuštati se toboganom. Ako ti se ne sviđa, isprobaj vrtuljak. I vrti se dok god te to veseli, a zatim slobodno prijeđi na nešto drugo.
TeaTime je moj način da isprobam kakav je osjećaj zvati se blogericom. Istovremeno se u poslovnom svijetu predstavljam kao voditeljica projekata i kao trenerica. A igram se i s idejom poduzetništva. Dok god je zabavno i dok god me veseli…
Prati zavist
Zanimljiv i neobično koristan savjet. Wikipedia kaže:
Zavist je negativan osjećaj prema drugima koji imaju nešto što smatramo da pripada nama.
Ako ne znaš što želiš, prati zavist. Idealno bi bilo kada ju nikada ne bismo osjećali. Ali tko je od nas idealan? Jesi li ikada osjetio ovaj osjećaj? Prema kome?
Ja jesam. Prema ljudima koji imaju fleksibilan raspored i puno slobodnog vremena. Prema ljudima koji pišu. Prema ljudima koji imaju hobije koji ih čine sretnima. Sve dok nisam odlučila sve to stvoriti i u svom malom svijetu. Osjećaj zavisti mi je bio najbolji pokazatelj onoga što želim, a još uvijek nemam.
A ako te ova tri savjeta ne maknu s mrtve točke i ne dovedu te korak bliže onome što želiš, postoji nešto što sigurno hoće. Prva TeaTime epizoda, tzv. čajanka, je konačno ugledala svjetlo dana. I upravo ovo je tema o kojoj smo Ivan i ja razgovarali. Ako te zanima priča nekoga tko je prestao razmišljati, donio odluku, upustio se u poduzetništvo i pritom radi ono što voli – klikni play.
A sada mene i Ivana zanima što ti misliš? Koja je jedna stvar koja ti je zapela za uho? Postoji li nešto što te zanima, a na što Ivan možda nije odgovorio tijekom intervjua?
S obzirom na to da je ovo problem s kojim se svi susrećemo i vjerojatno najčešća tema o kojoj diskutiramo na kavama, slobodno podijeli ovaj video s prijateljem kojem bi mogao pomoći. Možda baš zahvaljujući tebi konačno donese tu odluku i pokuša. Tko zna gdje ga to može odvesti?
A do tada ti i Ivan i ja želimo što više smijeha i zabave. Dva glavna sastojka dječjeg svijeta. Jer svi smo mi djeca.
Izvorni tekst pročitajte ovdje.
O autorici:
Bok, ja sam Tea, poduzetnica u nastajanju, inženjerka sa smislom za biznis, kreativka zaljubljena u ljude. I autorica bloga TeaTime. Inspirira me ideja da sami kreiramo život i karijeru kakvu želimo. Moj put prema tome možeš pratiti na blogu, Facebooku i Instagramu.