Zašto se djecu prisiljava da nose maske u doba globalne pandemije? Ili je ta pandemija ipak laž? Kako će nastavnici izdržati po sedam-osam sati predavanja pod maskama, a onda još i nekoliko sati online nastave za dio razreda koji taj tjedan radi doma? Zašto djeca uopće moraju dolaziti u školu i sjediti u dezinficiranim “balončićima”, koje će kemikalijama zasipati spremačice kojih zapravo i nema dovoljno? Zašto školska godina uopće počinje?
Pogledajte video: Škola kreće 7. rujna
Nažalost, epidemija korona virusa u Hrvatskoj na vidjelo je još jasnije iznijela brojne probleme hrvatskog školskog sustava, a jedan od najvećih je to što neki iskreno misle da nam obrazovanje, osim nekih osnova, zapravo nije ni potrebno.
Mnogo je razloga za takav stav, ali bez obzira na njih taj je stav pogrešan i - štetan. Naravno, štetno za našu djecu je trošenje vremena u sustavu koji se nije mijenjao već gotovo cijelo stoljeće. No prenositi frustraciju na djecu da im “škola ionako ne treba” još je gore. Jer iako je u Hrvatskoj i dalje najvažnija stranačka iskaznica za zapošljavanje, i to se mijenja.
Pritom je dovoljno pogledati globalne statistike o zapošljivosti i standardu u zemljama koje i u globalnoj pandemiji inzistiraju na modernizaciji i dostupnosti obrazovanja za sve. Pitanja treba postavljati, koliko god blesava bila. Pa i ono kako će učiteljica izaći na zahod ako mora sva četiri sata biti sa svojim učenicima u “balončiću”.
No mnogo je važnije da se nastavnici i nadležne institucije pozabave time što će učenici učiti u godini koja stiže, kako će “pokrpati” zaostatke, a ima ih, kako će se ujednačiti gradiva koja se rade, ali i postaviti kriteriji vrednovanja.
No dok ne promijenimo mentalitet da je škola tek nužno zlo koje treba izbjegavati koliko god je moguće, neće nam pomoći nikakva organizacija nastave.
A mentalitet će se početi mijenjati kad oni koji su zaduženi za obrazovanje počnu razmišljati kako da učenike i njihovu potrebu za najkvalitetnijim obrazovanjem stave na prvo mjesto.