Britancima se počeo priviđati Adolf Hitler.
Najprije na obiteljskoj kući u Swanseeju čije pročelje podsjeća na nacističkog diktatora, s ulaznim vratima umjesto karakterističnih brčića, a nedavno i na faci malog mješanca francuskog buldoga i shitzua, s prevelikom crnom njuškicom. Vlasnici tvrde da ga nitko više ne zove Patch, već se odaziva na ime "Adolf". Vlasnici kuće nisu se, međutim, požalili da im nitko više ne želi doći u goste.
Naravno, trezveniji upozoravaju da britanski tabloidi pretjeruju, da jedino još Britanci u svemu vide Adolfa Hitlera, a da su ostale europske nacije odavno napredovale.
Ali očito ne i Hrvati.
Proteklih tjedana pred očima zapanjene javnosti prodefilirala je cijela četa povijesnih zločinaca.
Banalnost zla
Prvo je SDP-ovac Nikša Spremić usporedio Željku Markić s Adolfom Eichmannom koji je na svom suđenju u Jeruzalemu "banalnošću zla" opisivao "nepravedne, sramotne, odvratne stvari koje su bile neprihvatljive s civilizacijskog stajališta". Baš kao što ona govori o istospolnim zajednicama u Hrvatskoj.
Onda je povjesničar Tvrtko Jakovina objavio članak u kojem je podsjetio na to kako je Adolf Hitler referendumom ušao na nacionalnu političku scenu, povlačeći paralele između onog što se danas događa u Hrvatskoj s onime što se zbivalo u Weimarskoj Njemačkoj.
A takva teza uzima maha nakon što su događaji u Vukovaru i iznuđeni referendum o braku prikazali Milanovićevu vlast kao toliko slabu da se ne može oduprijeti populističkim naletima nacionalsocijalista, ratnih veterana, lumpenproletarijata i drugih društvenih slojeva pogođenih sve dubljom krizom.
Na Maksimiru se ukazao Pavelić, na Poljudu njegovi sljedbenici
Na Maksimiru nam se potom ukazao i duh poglavnika Ante Pavelića (pod krinkom Nikole Šubića Zrinskog i u dresu Josipa Šimunića), da bi se par dana kasnije na Poljudu oglasili i njegovi sljedbenici s povikom "ajmo, ajmo ustaše".
A Nenad Stazić je na Facebooku napisao da će Željka Markić uskoro odvoditi djecu u Jasenovac.
Je li sve to obično pretjerivanje, napuhavanje, pa čak i banaliziranje događaja kojima svjedočimo posljednjih tjedana i mjeseci? Je li moguće da smo toliko zabrazdili u ovom svjetonazorskom đumbusu da nam se priviđaju Hitler, Eichmann i Pavelić na stadionima, komemoracijama, referendumima?
Buđenje nacizma
Ili je doista riječ o evociranju ustaštva, buđenju nacionalsocijalizma, provali zla koje je spremno pod krinkom zaštite većine obračunati se s manjinom - od nacionalnih do seksualnih? I koju je vlast očito nemoćna zaustaviti?
Neki su već upozorili kako iza ovog nabacivanja teškim terminima i zlokobnim komparacijama stoji želja aktualne vlasti da mobilizira svoje birače i u što većem broju postoji ih sa svoje strane političke barikade.
Neki bi, pak, dometnuli da oni koji potenciraju ovu prijetnju do razine Hitlera ili Eichmanna čine to samo kako bi naglasili vlastitu ulogu u obrani od tog zla.
Paravojni stožeri
O čemu se god radilo - o pretjerivanju u žaru borbe ili o efektnom poentiranju u javnoj raspravi - usporedbe nisu ni smiješne ni ljupke. Jer se baziraju na nekim neospornim činjenicama.
Vukovarski stožer doista je ustrojen i organiziran kao paravojna organizacija koja legalnoj i legitimnoj vlasti prijeti braniteljskom silom, kaosom i neredom. Baš kao u Weimarskoj Republici.
Aktualni referendumi, onaj o braku i o ćirilici u Vukovaru, nesporno su usmjereni prema oduzimanju prava manjinama u ovom društvu, Srbima i homoseksualcima. S mogućnošću da se tim putem krene i dalje, protiv civilizacijskih tekovina sekularnog društva, te da se na koncu sve to pretvori u politički pokret koji demokratskim metodama osvaja vlast.
Buđenje ustaštva
A ono što se dogodilo u Maksimiru, pa na Poljudu, jasno svjedoči o ponovnom buđenju ustaštva. Bez obzira na kulturnoumjetničke tonove koji se žele pridati tim povijesnim opernim večerima. Ako se nekome u Maksimiru i priviđao Nikola Šubić Zrinski u boju s Turcima, poljudske "ustaše" potrudile su se da brzo razbiju tu fantazmagoriju.
Pa ako već jedni koriste uspomene na mračnu povijest za svoje slavljenje domovine - ili pobjede nad Islandom, koga briga - drugima te paralele služe za efektno raskrinkavanje pravih motiva i teških posljedica koji nam prijete u onome što se eufemistički naziva "festivalom demokracije", "vukovarskom kolonom" ili "opernom večeri".
A oni se svode na ugrožavanje manjina, na klerikalizaciju društva, na prijetnju nasiljem i pučističke poruke.
Ali opet, nije sve ni tako crno.
Recimo, Darku Milinoviću ovoga se tjedna ukazao Albert Einstein. I to, zamislite, u liku Slavka Linića koji je u raspravi rasprave o proračunu zazvučao poput slavnog fizičara s izrekom "Nisam pogriješio već sam našao tisuću razloga zašto ne mogu doći do cilja".
Htjeli ste pretjerivanje? E pa dobili ste ga.