Hrvatsku već danima potresa slučaj Zagrepčanke Mirele Čavajde kojoj su liječnici u 27. tjednu trudnoće odbili napraviti pobačaj zbog priziva savjesti, unatoč tome što je već utvrđeno da dijete ima tumor na mozgu. Prema prognozama, ono će ili umrijeti u njenoj utrobi ili će se roditi i živjeti kao biljka. Sudeći prema dostupnim informacijama, gospođa Čavajda je navodno prije četiri tjedna saznala da joj je dijete bolesno, ali su joj u nekoliko državnih bolnica poručili da im je žao i da ništa ne mogu učiniti te da bi najbolje bilo da ode za Sloveniju. Spomenuta gospođa nije ni prva ni posljednja kojoj je sugerirano posjetiti Sloveniju i tamo “odraditi” određene zahvate koji se, eto, ne rade u svetoj zemlji Hrvatskoj. Oko ove teme je već proliveno toliko žuči da je, u usporedi s ovim, jedan gorki pelinkovac na razini šećera jedne bajadere. Jer svi mi imamo svoje intuitivne sudove, nepotkrijepljena mišljenja i nekoherentne argumente. Svi naši pokušaji argumentacije najčešće su tek racionalizacija vlastitog, političkog i dominantno ideološkog stava. Izrazito smo uspješni u debunkiranju navodnih racionalizacija i nekoherentnosti u stavovima naših ideoloških protivnika, dok smo s druge strane prilično traljavi u prepoznavanju pogrešaka u vlastitim koracima. No to nas uopće ne sprečava da poput rupe na stražnjici i mi imamo svoj stav.