Bila je to odvažna odmazda.
Andrej Plenković odvažno se, u skladu sa sloganom svoje kampanje, obračunao s Mirom Kovačem i Milijanom Brkićem, smijenivši ih s funkcija u Hrvatskom saboru.
Odmazda je bila munjevita. Jutro nakon izbora u HDZ-u smaknuti su s funkcija.
Nije to bilo ništa neobično. Obračun sa stranačkim protivnicima i naročito gubitnicima uobičajena je, pa i normalna pojava u HDZ-u. Ustvari, moglo bi se reći da je to zapravo i jedina svrha unutarstranačkih izbora. Da se legitimira čistka protivnika.
Ivan Penava, još jedan gubitnik, dobio je poruku da se "smiri" ili će letjeti iz stranke. Davor Ivo Stier, stranački ćato, poslan je za kaznu u zadnju klupu.
Malo tko će plakati za Kovačem, a još manje za Brkićem.
Plenkovićevi ljudi
Međutim, to su ljudi koje je Plenković postavio na saborske funkcije, ljudi koji su kandidaturom i kampanjom na parlamentarnim izborima pomogli dovesti Plenkovića na vlast, oni su u stranci čak i dulje od Plenkovića.
I Plenković je imao puno više vremena - i razloga - smijeniti Milijana Brkića sa svih funkcija, pa i onih stranačkih, u vrijeme dok se javnost bavila njegovim aferama i skandalima, umjesto da je čekao priliku kad bi se to umotalo u postizborni celofan.
Ovako, Plenković je poslao poruku svima u HDZ-u da paze hoće li se ubuduće kandidirati protiv šefa stranke, a ako hoće, neka paze kakvu će kampanju voditi.
Usput, poslao je i poruku javnosti: Plenkovićeva metoda vođenja HDZ-a ne razlikuje se bitno od politike nekih njegovih prethodnika. Nema tu nekakvog reformiranog HDZ-a. U borbu protiv vodstva stranke svatko se upušta na vlastiti rizik.
S predvidivim posljedicama.
Suza za hadezeovu oporbu
I ako obračun s Brkićem i Kovačem, a možda i Penavom ukoliko se ne "smiri", nije razlog za plakanje, ipak valja pustiti suzu za oporbu u HDZ-u. Jer to je jedina oporba koja u ovoj državi ima smisla.
Iskustvo nas uči da jedino nezadovoljnici, protivnici i jalnuški diletanti iz vlastitih redova mogu nanijeti ozbiljnu štetu HDZ-u i uzdrmati prevlast stranačkog faraona. HDZ se ruši jedino iznutra, nikako izvana.
HDZ može samo implodirati, nikako eksplodirati.
I zato, odmazda nad Brkićem i Kovačem, a uskoro možda i nekim drugima, otvara put eliminaciji bilo kakve oporbe u HDZ-u i učvršćuje poziciju Andreja Plenkovića kao neupitnog i nedodirljivog vladara.
Može što hoće
Prije četiri godine Plenković je poručio "Mogu što hoću". Sada će to doći do izražaja u situaciji kad je čitava stranka u njegovim rukama, kad su protivnici eliminirani, a podanici pripitomljeni.
Još bolje, Brkićevo i Kovačevo smjenjivanje s funkcija u Saboru poklopilo se s Plenkovićevim traženjem od parlamentarnih stranaka da mu udijele ovlasti sa zakonskom snagom, čime bi se u trenucima krize s koronavirusom suspendirao rad Hrvatskog sabora.
Plenković bi bio najmoćnija osoba u zemlji.
Njegovi apetiti, dakle, proporcionalno rastu. I u stranci, i u Vladi.
A apsolutna moć kvari apsolutno.
I zato treba pustiti suzu za oporbom u HDZ-u. Ne zato što bi Brkić ili Kovač nužno spasili Hrvatsku - više bi je unazadili i uništili - već zato što se Plenković postojano rješava svih onih koji bi mogli ugroziti njegovu vladavinu.
Jer Davor Bernardić to nipošto nije. A Zoran Milanović još manje.