1987. na malim ekranima (doduše američkih kućanstava) premijerno je prikazana serija koja će učiniti potpuni zaokret u karijeri za tada još samo jednog mladog, nadobudnog, ljepuškastog glumca. Serija se zvala "21 Jump Street", a glumčevo ime danas znaju i ptice na grani. Dakako, pričamo o Johnnyu Deppu (50).   

Za nekog tko se odmalena zaljubio u sedmu umjetnost, tko je na tada još crno-bijelom TV-u 'gutao' sve te filmske cikluse renomiranih svjetskih autora, pažljivo pratio emisije našeg najvećeg teoretičara filma Ante Peterlića, nije mi bio problem jako rano pristupiti vojsci vjernih obožavatelja Roberta De Nira, Ala Pacina i ostatka zlatne generacije 60-ih odnosno 70-ih. No, kako su godine odmicale očajnički sam pokušao pronaći njihove potencijalne nasljednike. 

Najbolji glumac 1990-ih

Uslijedila je 1990. i filmovi "Plačljivko" odnosno "Edward Škaroruki". U naslovnoj ulozi obaju filmova bio je Johnny Depp. Tko je kvragu Johnny Depp? Čekaj malo, pa jel' to onaj kojeg proguta krevet u prvom nastavku "Strave u Ulici Brijestova"? Lagano istraživanje i...da, to je on. Hmmm...valjalo bi popratiti ovog dečka.

Praćenje se nastavilo već dvije godine kasnije kad je nastao niz filmova koji su mi Johnnya Deppa zacementirali na tronu najboljih glumaca 90-ih. "Arizona Dream", "Što muči Gilberta Grapea", "Ed Wood", "Don Juan DeMarco", "Mrtav Čovjek", "Donnie Brasco", "Strah i prijezir u Las Vegasu", "Sanjiva Dolina"... Meni i više nego dovoljno za tu potvrdu.  

Johnny je osvojio redatelja Tima Burtona i postao njegov 'kućni' glumac. Na snimanju "Don Juan DeMarca" oduševio je i velikog Marlona Branda koji mu je uz neprocjenjive glumačke savjete darovao i jedan svoj otočić te glumio u njegovom redateljskom debiju "The Brave". Samopouzdanje mu je bilo enormno veliko. Johnny se nije ustručavao na ekranu parirati svojim idolima Alu Pacinu ili primjerice Christopheru Walkenu, no što je značajnije, mogao je  birati uloge u kojem god filmu želi. Visokobudžetne ekstravagance uglavnom je izbjegavao. I zato - moj naklon i kapa do poda.

Oživio je 'gusarski žanr'

Tako je barem bilo do 2003. kad je Johnny Depp na iznenađenje sviju postao 'veliki' igrač. Te 2003. snimljen je prvi nastavak kvadrologije (zasad) "Pirati s Kariba", filma kojeg su mnogi daleko prije same premijere unaprijed osudili na neuspjeh. Zašto? Paaa... recimo da su od 50-ih svi dotadašnji pokušaji oživljavanja tzv. 'gusarskog' filma završili katastrofalno. Isti slučaj bi se najvjerovatnije dogodio i s 'Piratima' da nije bilo Deppa.  

Sa svojim pijanim, otkačenim, cigansko-kvazirokerskim pristupom i naličjem, Depp je stvorio lik za filmske anale. Kapetan Jack Sparrow je donio svježinu među već dobrano 'pohabane' modele akcijskih junaka. On je bio sve kontra njih, a opet ludom srećom podjednako uspješan. 

Johnny Depp je imao svijet pod nogama. Okusio je nezapamćenu slavu, postao najprofitabilniji, a ujedno i najpoznatiji glumac na svijetu. Idućih nekoliko godina, nastavio je balansirati između komercijalnog i autorskog filma, no sa svakim novim nastavkom 'Pirata', Johnny je postajao sve nezanimljiviji, zamoran i dosadan.  

Promašaj za promašajem...

2010. u kina je stigao film"Turist", film kojeg su mediji mjesecima prije napumpavali, tražili spektakl, vapili za novom senzacionalnom aferom sa snimanja između Deppa i Angeline Jolie. Ništa se, naravno, nije dogodilo. Kemija između dvoje glumaca u filmu je gotovo neprimjetna, čak i nelagodna. No, da je film bio tako loš, i nije. Ipak bio je to promašaj broj 1. 

Uslijedio je jako dobar crtić "Rango", a potom i četvrti, ujedno i najslabiji dio serijala o piratima. Zarada na svjetskim blagajnama je debelo premašila milijardu dolara, no u američkim kinima interes je sa svakim nastavkom polako opadao. Johnny je lagano počeo ići na živce svojim djetinjastim preglumljivanjem. Nestala je svježina, nastao je apsurd.  

Johnny je tražio povratak povjerenja kritike i publike u njegove glumačke sposobnosti. Nažalost, dogodio mu se uradak "Portorikanske noći: Dnevnik opijanja". Scenarij kojeg je Johnny godinama odgađao, trebao je ostati na policama gdje je sakupljao prašinu. Iako je Depp bio dobar prijatelj 'ispaljenog' kultnog pisca Huntera S.Thompsona, ovo nije bio novi "Strah i prijezir u Las Vegasu" niti je redatelj Bruce Robinson bio na razini Terrya Gilliama. Depp? Puno bolji od samog filma.  

Krenuo je na sve ili ništa. Vratio se svojim provjerenim redateljima Timu Burtonu i Goreu Verbinskom. No dogodila su se dva najveća fijaska u njegovoj karijeri. Deppova izgladnjelost za ulogu vampira u Burtonovim "Sjenama Tame" nije bila dovoljna pošto je redatelj napravio jedan od najgorih filmova u svojoj inače besprijekornoj karijeri. "Usamljeni Osvetnik" i Johnny kao indijanac Tonto? Za boga miloga NE! Egoistična indijanska kopija Jacka Sparrowa je ostavila gorak okus u ustima svakog fana kultne TV serije. Promašaji 2 i 3.   

Vjerovatno se pitate čemu cijela ova priča oko Johnnya? Odgovor je sasvim jednostavan. Od četvrtka se u našim kinima počinje prikazivati najnoviji Deppov fijasko (možda i najveći do sad) pod imenom "Uzvišenost". Iskreno, već sam foršpan nije obećavao previše, a to su potvrdili i užasni rezultati na američkim kinoblagajnama. Zar je Depp zaboravio kako je izgledao njegov prvi izlet u SF vode? Ja nisam, pošto mu je taj neukusni spoj "Rosemaryne bebe" i "Vrste" zvan "Astronautova Žena" ujedno i najslabiji film tih impresivnih 90-ih. 

Je li sve jači zveket novca ili možda fatalna Amber Heard pomutila moć prosudbe jadnom Johnnyu, ne znam. Volio bih da zaboravi sva ta preseravanja i bude Johnny kojem smo se divili na smjelosti, izazovu, znanju. Nastavi li ovako, a sudeći po najavama njegovih nadolazećih projekata lako hoće, naš Johnny će ostati opjevan jedino u pjesmi Partibrejkersa.