Kolinda Grabar Kitarović stigla je sinoć u Knin praćena najnovijim rezultatima Crodemoskopa prema kojima je predsjednica države više (ili opet) nije najpopularnija političarka u zemlji.
A u Knin je došla kako bi godišnjicu Oluje iskoristila za objavu svoje kandidature za drugi mandat.
Nije stoga bilo nimalo neobično što je u sinoćnjem nastupu na prijemu za ratne zapovjednike učinila sve kako bi popravila dojam iz anketa. A već smo davno naučili kako izgleda kad Kolinda Grabar Kitarović krene popravljati dojam.
To se bez iznimke pretvara u afektiranje, patetično glumatanje i besramno nametanje.
Predsjednica je u Knin stigla s namjerom da se promovira u glavnu zvijezdu i nema nikakve sumnje da je u tome uspjela. Ali ne onako kako je to zamislila.
Jer, pripremala je teren za objavu kandidature za predsjednicu države, a u sinoćnjem govoru zvučala je kao da ističe kandidaturu za tajnicu NATO saveza. Ili makar ministricu obrane SAD-a.
Zakletva Americi
Pola dvadesetminutnog nastupa Kolinda je potrošila na obraćanje (na engleskom jeziku!) američkoj generalici i američkom vojnom atašeu, veličajući pred njima hrabrost hrvatskih vojnika koji nikad ne bježe i "nisu kukavice". Zatim je to povezala s nazočnošću hrvatskih vojnika u Afganistanu, gdje se "brani Hrvatska". A nije propustila ni priliku dotaknuti se i islama, i to "radikalnog".
Bila je to, u najkraćem, Kolindina zakletva Americi.
A zatim je predsjednica prešla na drugu omiljenu temu - sebe.
Govoreći o danima Oluje, skromno je izjavila kako je bila "među 10-15 diplomata koji su tih dana spavali u Ministarstvu", priznajući kako ju je tada "grizla savjest".
"Najradije bih uhvatila pušku i otišla na bojište", kazala je pred generalima, časnicima i vojnicima. Koji su za divno čudo uspjeli zadržati ozbiljan izraz lica.
Jer netko je sinoć ipak trebao biti ozbiljan.
Kolinda Marisol
Sve to nije moglo proći bez glazbenog nastupa, kad je predsjednica sa zborom hrvatske mornarice zapjevala ariju "U boj, u boj" iz opere "Nikola Šubić Zrinski".
Kao u sitnim satima na svadbi.
Uglavnom, Kolinda Grabar Kitarović učinila je sinoć ono što u pravilu čini na velikim događajima i važnim protokolima: iskoristila je priliku da se promovira u glavnu zvijezdu.
Čak i kad je govorila o drugima, o vojnicima, braniteljima, generalima, o poginulima i odlikovanima, nastojala je naglasiti svoju ulogu, svoju bol, svoju zahvalnost. I sve to popratiti patetičnim tonom i gestikulacijama na razini meksičke sapunica.
I to pilot epizode.
Oluja kao poligon
Takvo nešto moglo je proći na nogometnom prvenstvu u Rusiji, gdje je Kolinda bila veća zvijezda od Luke Modrića, ali na ovako ozbiljnom događaju kao što je prijem za Oluju, gdje se zahtijeva dostojanstvo i umjerenost, predsjednica je svojim nastupom marginalizirala sve ono u što se tamo zaklinjala.
I sve to, čitavu manifestaciju, sam događaj i državni praznik, sve ono što je veličala iskoristila je tek kao poligon za objavu kandidature.
"Ovdje sam danas kao predsjednica i idućih pet godina ću se viđati ovdje s vama kao predsjednica", rekla je Kolinda Grabar Kitarović jutros novinarima nakon svečanosti na kninskoj tvrđavi.
Kao da je netko u to sumnjao.
Kao da iz svega viđenog u ova dva dana u Kninu nije bilo jasno da je Kolinda u kampanji.
I kao da u ova dva dana nismo dobili nagovještaj da predsjednica u toj kampanji neće prezati ni od čega. Kao što se, uostalom, ni do sada nije previše suzdržavala.