Jednom ili dva puta može biti slučajno, ali kad neka momčad tri puta zabije gol spasa u sudačkoj nadoknadi, onda to nikako ne može biti slučaj. A upravo je Hajduk u tri prvenstvene utakmice u zadnjih mjesec i pol dana spašavao goli život i bodove, sva tri puta u gostima, sva tri puta u drugim minutama sudačke nadoknade...

Dok su navijači s tribina pjevali ‘’Hajduče znaj, još nije kraj, igraj i nikad se ne predaj’’, zabio je Marko Bencun u Kranjčevićevoj za pobjedu nad Dragovoljcem. Potom je remi protiv Slavena u Koprivnici golom spasio Josip Bašić, a sinoć, protiv Dinama, bod “bijelima” donio je Anton Maglica. Kad se tome doda da se Hajduk ‘’kroz iglene uši produžetka’’ provukao i u Kupu protiv trećeligaša Vinogradara, onda to više nikako ne može biti slučajno.

- Utakmica se igra 90 i nešto minuta - kazao je uz osmijeh Igor Tudor. 

Kako i ne bi bio sretan?! Da su utakmice trajale minutu - dvije kraće, prvenstvo bi već odavno bilo riješeno, a pitanje je bi li Splićani još bili i u konkurenciji za osvajanje Kupa ove sezone.

Za spas u sudačkoj nadoknadi treba imati ponešto sreće. 

Nemojmo se lagati, sreća je ono što vrlo često razlikuje velikog trenera od prosječnog. Ili mislite da je sir Alex Ferguson planirao da mu Solskjaer i Sheringham 1999. zabiju dva gola u sučevoj nadoknadi Bayernu za Fergusonovu prvu Ligu prvaka, a da mu drugu donese John Terry, koji se kod izvođenja odlučujućeg penala poskliznuo i pogodio stativu? Sreća je igrač bez kojeg se možeš slikati, zvao se Igor Tudor ili Alex Ferguson.