Izjavom 'HNS je nekima majka, a nama je maćeha', predsjednik Hajduka Marin Brbić podsjetio je još jednom na loš odnos krovne kuće hrvatskog nogometa prema njegovom klubu. Brojni su primjeri tog 'maćehinskog' odnosa, a ovdje ću spomenuti samo neke, najkarakterističnije i najsvježije.
Osim sudačke organizacije, čije nelogičnosti i pogreške ne treba posebno naglašavati, Splićane najviše boli preskakanje njihovih kadrova na svim razinama upravljanja hrvatskim nogometom. Dovoljno je zbrojiti sve koji okupiraju funkcije u HNS-u, da bi se došlo do zaključka kako 'Hajdukovih kadrova nema ni na mapi', te se tako sve važnije odluke donose mimo Hajduka, što je s obzirom na ugled, tradiciju i značenje za hrvatski nogomet naprosto nevjerojatno.
Upravo zbog izostanka 'drugačijeg mišljenja' moguće je da primjerice Rijeka promijeni propise i Kup ogled s Korčule prebaci na Kantridu, moguće je da njihov predsjednik Mišković umjesto zamjenika Sinovčića, ili bilo koga iz Udruge prvoligaša, na sastanak Nacionalnog odbora za borbu protiv nasilja u sportu pošalje svog zamjenika iz Rijeke, Deana Šćulca!? Kao da je ta funkcija riječka!? O Disciplinskim komisijama, mjestima povjerenika, ili bilo kakvim drugim vodećim funkcijama da i ne govorimo. Tu nema nijednog 'Hajdukovog kadra'.
Ništa bolja situacija nije niti u mladim reprezentativnim selekcijama, u kojima osim većine izbornika, dominiraju i kadrovi i igrači Dinama i Lokomotive, po novome i Rijeke, tako da čak i njihove rezerve na posudbama u inozemnim klubovima dobivaju pozive, iako je Hajduk pri vrhu ljestvice, igra atraktivan i moderan nogomet, a nositelji igre su mu mladići poput Pašalića, Mikanovića, Bencuna, Bradarića, Kiša, Bašića, Malokua...
Izostavljanje Marija Pašalića s popisa U-21 reprezentacije najbolja je potvrda gore navedenog, a opravdanje kako je premlad jednostavno ne drži vodu, jer po toj logici Alen Halilović ne bi mogao igrati ni za U-19, ni za U-21, a kamoli za A selekciju. A brojni su i primjeri od ranije. Valjda je ključno da je igrač kvalitetan, a ne koliko ima godina. I nije tu kraj skandalima s Gračanovom U-21 selekcijom. Prošloga tjedna s popisa U-21 reprezentacije zbog ozljede je otpao igrač Lokomotive Šitum i nitko nije postavljao pitaje zašto.
A kad su ga s Poljuda obavijestili da se ozlijedio i Mikanović, te poslali urednu medicinsku dokumentaciju, pod prijetnjom kazne je naredio da se Mikanović mora pojaviti na pregledu u Zagrebu. Na stranu što su Hajdukovi liječnici Čukelj i Rakić u zadnjih pet godina bili liječnici u stožeru A reprezentacije, na stranu što su stručnjaci priznati i van granica Hrvatske, Gračan i HNS su bili neumoljivi. Mikanović je izgubio dan terapije na putu u Zagreb i povratku u Split, a gle čuda, kao grom iz vedra neba odjeknula je vijest kako Šitum ipak nije ozlijeđen (navodno je to sam javio izborniku Gračanu), te kako će se ipak odazvati okupljanju. I nikome ništa?!.
Problemi se javljaju i kad igrači Hajduka participiraju u reprezentacijama. Nedavno se U-19 reprezentacija vraćala iz Češke. Nakon odigrane utakmice stigli su u Zagreb autobusom u gluho doba noći, oko 3 sata i 'domaći' igrači su pohitali kućama na spavanje. Nekolicina 'nesretnika' iz Splita morala je čekati autobus za Split do pet ujutro, umjesto da im je HNS osigurao noćenje u Zagrebu.
Što reći o domaćim utakmicama A selekcije, koje se i dalje igraju samo u Maksimiru. Do jučer se baratalo tezom kako tako žele igrači, no Igor Tudor je nedavno izjavio kako igrače, dok je on bio reprezentativac, nitko nikad nije ništa pitao. Sada se javnosti servira teza kako je Maksimir jedina opcija, jer jedini ima sve uvjete za organizaciju reprezentativnih utakmica. Kad bi UEFA doista bila toliko stroga, zar bi susjedne BiH i Srbija igrale utakmice u Zenici ili Jagodini?
I zar su famozni brojači važniji od krova, kojeg na Maksimiru nema, pa gledatelji kisnu ili za lošega vremena uopće ne dolaze na utakmice. A kad smo već kod famoznih brojača, predsjednik Saveza Šuker još uvijek se nije oglasio i pojasnio zašto je Splićanima obećao da će HNS financirati brojače za Poljud, a novac će vratiti od utrška s nekoliko reprezentativnih utakmica. Čini se da je i ovoga puta bilo po onoj: 'Obećanje, ludom radovanje'.
Ima toga još, no nema smisla nabrajati ono što većina ljubitelja nogometa u Hrvatskoj i onako zna. A to je nesporna činjenica kako su neki već godinama 'jednakiji' od drugih i zbog toga se ponedjeljkom, umjesto o nogometu, priča o sucima, zbog toga reprezentacije više nisu svetinja, zbog toga navijači zaobilaze stadione ili namjerno rade nerede... Predsjednik HNS-a Davor Šuker morao bi shvatiti da se istina, riba čisti od repa, no isto tako i da smrdi od glave.