Komičar Željko Pervan imao je čuveni skeč kako škrtica koristi pravne zavrzlame za svoj interes. Dva prijatelja su sjedila u kafiću, jedan nije imao piće, a drugi je imao punu čašu piva.
“Daš mi gutljaj”, upita žedni prijatelj. Drugi mu odgovori: “Ne mogu, gornja polovica je bratova, a tek donja moja”. Žedni je bio uporan: “Uzet ću slamku i popiti samo iz tvog dijela”. Škrtac je bio spreman: “Ne može, ne da brat preko svojeg prolaziti”.
Sličnu pravnu analogiju koristi u svojoj obrani Milan Bandić. I nije riječ o šali nego o ozbiljnom problemu dokazivanja njegove imovine. On živi u dva spojena stana, od kojeg jedan glasi na njega i suprugu a drugi na brata iz Njemačke. Zajedno stanovi vrijede više od pet milijuna kuna. Gradonačelnik je prijavio samo jedan. Kad su istražitelji ušli u njegov stan, pretražili su oba. Jer su spojeni. Našli su 290.000 kuna za koje Bandić nema potkriće.
- Mojih je 35.000, a ostatak je bratov - brani se Bandić jer je novac nađen u drugoj polovici stana.
Ovaj lukavi pravni manevar ima svoje uporište i mogao bi srušiti barem dio dokaza protiv njega.
U slučaju zaštitara Zlatka Marića sud je odbio dokaze koji su uzeti iz kuće njegove supruge. Istražitelji nisu imali nalog, kuća ne glasi na njega. Isto bi se moglo dogoditi i kod Bandića ako su istražitelji bili neoprezni i prešli u formalno tuđi stan. Uskok je blokirao niz nekretnina koje formalno ne glase na gradonačelnika ali za koje vjeruju da su njegove.
Dokazivanje da Bandić ima imovinu koju nije mogao steći svojom plaćom bit će iznimno težak zadatak. Kao i kod Pervanove priče - jedno je zdrav razum, a savim drugo pravna procedura.