Zoran Milanović, tehnički premijer koji je u biti vođa oporbe, najavio je da će prirediti novoj Vladi pakao i da nije odustao od borbe. Njegovo ponašanje, ali i zastupnika lijeve koalicije, priča drugu priču. Upali su u defetizam i bezvoljnost te se fokusiraju na unutarstranačke izbore. Teško da će moći ugroziti izglasavanje povjerenja vladi Tihomira Oreškovića. Najveća prepreka formiranju Vlade, ali i njezina budućeg funkcioniranja mogla bi biti Domoljubna koalicija sama sebi. I to iz više razloga. Izborom Oreškovića za mandatara ušli su u politički eksperiment sa stručnjakom za kojega nitko nije glasao niti ga u javnosti poznaje. 

Njegov utjecaj se time smanjuje. 

Premijer mora biti osoba koja će “presjeći” i odlučiti kad dođe do prvih trzavica i suprotnih mišljenja. A on za to nema uporište u izborima niti ima jak utjecaj u HDZ-u. Prvi put kada predloži nešto za što oni ne smatraju politički mudrim, osjetit će da biti “stručnjak” ne znači imati i otvorene ruke. Koalicija na vlasti sastavljena je od deset stranaka, a unatoč početnoj homogenosti, već su počele prve trzavice oko ministarstava i reformi. Prave će tek početi kad bude trebalo imenovati čelne ljude i dogovoriti program. 

U ovom trenutku je potpuna nepoznanica što će Vlada uraditi s problemom isplate 1,8 milijardi kuna zaposlenima koji je pred vratima, a kamoli što će raditi s autocestama, državnim poduzećima, imovinom, javnim dugom...

Jer tek kad otkriju karte i kako planiraju doći do “učinkovitije javne uprave”, “racionalnijeg zdravstva” i “fleksibilnijeg tržišta rada”, susrest će se s lavinom kritika i otpora. I mnogo čvršće vlade znale su pod njima popustiti. U svakom slučaju, više prijetnji novoj Vladi dolazi iznutra nego izvana od oporbe. Novome mandataru bez političkog iskustva trebat će puno umijeća i sreće da održi na okupu Vladu. Jer svačije interese ipak neće moći zadovoljiti.