I dok se kroz referendum želi Ustavom definirati brak kao zajednicu muškarca i žene, takva nevjenčana heteroseksualna zajednica će imati manja imovinska prava nego homoseksualna kada se usvoji Zakon o životnom partnerstvu. 

Apsurd opet nastaje zbog ranije neusklađenosti zakona i obrasca da se zakoni krpaju dok se ne izgubi smisao. Muškarac i žena koji žive u izvanbračnoj zajednici više od tri godine trebali bi po zakonu imati apsolutno ista prava kao i oni u braku. I imaju dok se ne dođe pred Poreznu upravu. Primjerice, u klasičnom braku se bez poreza može darovati među supružnicima nekretnine i imovina. U izvanbračnoj zajednici će platiti pet posto poreza na nekretnine, pa makar se i radilo o polovici stana u kojem zajedno žive. 

Zato što porezni zakon priznaje jedino bračnog druga. Slično je i s nasljeđivanjem. I možete uzeti odvjetnike koje želite, svi će vam reći isto: morate platiti. Ministar Arsen Bauk je to izvrsno riješio u Zakonu o životnom partnerstvu. U njemu jednostavno stoji da se porezi propisuju posebnim zakonom, ali niti jedan ne smije dovesti homoseksualnu zajednicu u nepovoljniji položaj nego bračnu. Takva odredba za izvanbračne heteroseksualce ne postoji iako bi trebala. Baukovim zakonom su homoseksualni parovi dobili sva prava u zajednici osim posvajanja djece, što je napredak od dosadašnjih rješenja. Bauk bi zato trebao savjetovati svoje stranačke i ministarske kolege Milanku Opačić i Slavka Linića na problem koji postoji za izvanbračne zajednice. Imati u Ustavu štićenje muško/ženske zajednice, a u ovom slučaju, na terenu veća prava homoseksualne, bila bi zaista hrvatska posebnost.