U Hrvatskoj je u listopadu bilo 210.000 zaposlenih manje nego prije šest godina, kad je kriza tek dolazila. Iako radi “tek” 14 posto manje ljudi, u toj brojci sakrivena je većina današnjih, ali i budućih problema zemlje.
Od početka krize i HDZ-ova i SDP-ova vlada najavljivale su bitku za svako radno mjesto. A ona su se topila u privatnom sektoru. I vukla zemlju prema dolje. Da radi isti broj kao i prije šest godina, bilo bi dovoljno da na mjesec troše 3000 kuna. I to bi godišnje diglo BDP za dva posto. Samo na tom jednom segmentu. Veća potrošnja povećavala bi proizvodnju i otvarala nova radna mjesta.
Nevolja nikad ne dolazi sama, a imali smo nesreću da su nas u krizi vodile ili korumpirane ili nesposobne vlade. Svi bi trebali biti svjesni da ceh tek dolazi na naplatu
Ono što je zastrašujuće je činjenica da dugotrajni pad zaposlenih jede i budućnost. U Hrvatskoj nikad nije rođeno manje djece nego lani. Ove godine ćemo srušiti rekord s manje od 39.000 rođenih. Analize su pokazale da je u Hrvatskoj pad broja novorođenih u izravnoj povezanosti s padom broja zaposlenih. Ljudi koji nemaju barem privid sigurne budućnosti ne odlučuju se za djecu. Prave efekte šest godina krize osjetit ćemo već u sljedećem desetljeću. Žene koje se sve kasnije odlučuju na rađanje možda nikad neće ni roditi čekajući da kriza prođe.
Uz to, mladi ljudi odlaze iz Hrvatske. Posljedica je da neće biti radne snage koja će uplaćivati doprinose u proračun kako bi bilo dovoljno za starije koji su zaradili svoju mirovinu. Neće imati tko trošiti, kupovati stanove, namještaj, hranu... A to će značiti još manje radnih mjesta. Slične posljedice osjećamo i 19 godina poslije rata kroz visoka javna davanja za prerano umirovljene i branitelje. Sve je povezano. Nevolja nikad ne dolazi sama, a imali smo nesreću da su nas u krizi vodile ili korumpirane ili nesposobne vlade. Svi bi trebali biti svjesni da ceh tek dolazi na naplatu.