Zoran Milanović obećao je predsjedničku funkciju učiniti skromnom. Jednostavnom i nenametljivom, pomalo nebitnom, svakako jeftinom i po svim najavama - normalnom.

Nije htio imati svečanu inauguraciju, nego tek priručnu ceremoniju na Pantovčaku, bježi od bilo kakvog protokola kao vrag od tamjana, ne miješa se u tuđi, a vrlo često ni u svoj posao, samozatajan je i po mnogočemu različit od svoje prethodnice Kolinde Grabar Kitarović.

Ali ipak ne po svemu.

Ipak je sklon privatno putovanje u Albaniju proglasiti službenim kad se otkrilo da su troškovi pali na konto hrvatskih poreznih obveznika. I ipak je sklon ljetovati u državnoj vili na Hvaru, podići helikopter do Dubrovnika gdje će uzeti 39-metarsku motornu jahtu Hrvatske ratne mornarice "Učka" i otploviti sa suprugom do Albanije u posjet svom prijatelju premijeru Ediju Rami.

Kuda plovi ovaj brod?

Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa zbunjeno je obrazloženjem s Pantovčaka prema kojem je u prvoj verziji Milanović putovanje u Albaniju proglasio privatnim, a potom to preformulirao i objasnio da je tamo bio "u svojstvu predsjednika Republike".

Kamo god išao Zoran Milanović svakako ide kao predsjednik države. Ali u Albaniju je išao u svojstvu predsjednika države. Ne u privatnom svojstvu, kako je najavio.

I tako, oko skromnog, samozatajnog, štedljivog, nenametljivog i svakako jeftinog predsjednika države dobili smo predsjednika koji diže vojni helikopter koji ga vodi na vojnu jahtu da bi o trošku poreznih obveznika otišao u posjet premijeru Albanije s kojim je u prijateljskim odnosima, a možda čak i poslovnim, kako se pisalo u vrijeme Milanovićeve kratke konzultantske karijere.

Što je u svemu tome skromno? Što je tu samozatajno? 

Milanović se ne voli baviti predsjedničkim poslovima, ali očito se voli služiti predsjedničkim povlasticama.

Avion na Krk

Takve stvari viđali smo u Milanovićevim premijerskim danima. Da koristi Vladin zrakoplov za slijetanje na Krk, da odlazi po restoranima i ručkovima, da beneficijama dužnosti daje prednost pred opterećenjem posla.

Još bolje, ovakve stvari viđali smo kod njegove prethodnice Kolinde Grabar Kitarović, koja je neobjašnjeno putovala u SAD i koja je na inozemna putovanja odlazila češće od Josipa Broza.

A sad imamo Milanovića koji Titovom jahtom putuje u Albaniju. 

Dok javno hvali Franju Tuđmana, imenuje po njemu zračnu luku i često se izlaže kritikama da zvuči poput Tuđmana.

To izgleda kao još jedna verzija Milanovićeve pomirbe: baštini Tuđmanovu ideologiju i služi se Titovom jahtom.

Tko mu sada može nešto prigovoriti?

Javno-privatno putovanje

U svakom slučaju, to nije Milanović kakvog su građani očekivali na Pantovčaku. To nije predsjednik države kakvog je Milanović ocrtavao u svojoj kampanji.

Onaj koji mulja s javno-privatnim putovanjima na državni trošak, koji se razbacuje resursima, koji koristi blagodati funkcije više nego ustavne ovlasti, ne može se nazvati "normalnim" predsjednikom.

Nema protokola, ali ima putovanja. Nema političkog angažmana, ali ima helikoptera i brodova. Nema Titove biste, ali ima Titove jahte. 

Nema sumnje da će hrvatska država preživjeti ovo Milanovićevo putovanje na ručak sa svojim prijateljem albanskim premijerom. Pitanje je hoće li preživjeti Milanovićeva predsjednička karizma.

Spašava ga samo činjenica da Hrvati vole i žele predsjednika koji utjelovljuje Tuđmana i Tita. Pod svaku cijenu.