Kad rat provali na vrata, istina bježi kroz prozor.
Premijer Andrej Plenković ovih je dana objavio da se protiv Hrvatske vodi hibridni rat i njegov ministar obrane Damir Krstičević iskoristio je to kao izgovor da odbaci napise Indexa o tome da je plagirao svoj rad na vojnoj školi u SAD-u.
"Imali smo pokušaj hibridnog djelovanja na mene i opet su hibridno krenuli na mene, na moj rad i ono što predstavljam. Ja sam ratni zapovjednik", ispalio je Krstičević na jučerašnjoj press konferenciji na kojoj nije bilo potrebno učiniti ništa više od predočavanja demantija, dokaza i objašnjenja o čemu se radilo u spornom radu.
Umjesto toga, ministar je krenuo u tiradu o tome da je "hibridno djelovanje prisutno svaki dan", da je usmjereno na njega jer je "očito da nekome smeta", pa je valjda zbog toga "trebalo izbaciti neku laž".
Bilo je, dakle, posve dovoljno demantirati sporni tekst.
Naivci protiv hibrida
Ali ne i za Krstičevića. On je morao staviti optužbu o plagijatu u kontekst hibridnog ratovanja, teme koju je prošloga tjedna otvorio i premijer Andrej Plenković, ustvrdivši kako "samo naivni ljudi mogu misliti da Hrvatska nije dio procesa hibridnog medijskog ratovanja".
Plenković je spomenuo utjecaj na "brojne izbore i referendume koji su održani u Europi". Tko zna, možda je mislio i na izbore na kojima je HDZ dva puta došao na vlast uz pomoć Mosta.
A sada je njegov ministar jedno gotovo rutinsko medijsko otkriće stavio u okvire hibridnog djelovanja.
A sve to nije slučajno i sigurno nije bez vraga.
Jer, jedno je pokušavati demantirati medijske napise i braniti se od medijske kritike uobičajenim kanalima, sredstvima i opravdanjima. A posve je nešto drugo staviti medijske tekstove u kontekst hibridnog rata.
Mračne sile
Time se bilo koje "nepoćudne" medije može proglasiti suradnicima mračnih i neimenovanih neprijateljskih sila s kojima ova Vlada navodno hibridno ratuje. Tada se, kao i ranih devedesetih, svaka medijska kritika može proglasiti izdajom, svaki tekst ratnom propagandom, a svako pitanje zlonamjernom provokacijom.
Možda bi sve ovo nekome moglo zvučati paranoidno.
Ali nisu mediji prvi počeli: paranoičan je bio jučerašnji istup ministra Krstičevića na press konferenciji kad se branio o medijskog otkrića o svom seminarskom radu u SAD-u, pa sve to stavio u kontekst udara onih kojima Krstičević i njegov tim "smetaju".
Pritom nije precizirao tko bi ti ljudi bili. Ili te sile. Ili ti hibridni neprijatelji.
Kad se proglasi ratno stanje dovoljno je samo objaviti da smo na udaru neprijatelja. Nije bitno kojeg. Kojeg kod ova Vlada odabere.
Opasna situacija
Nemojmo se zavaravati, ovakva situacija nije nimalo bezazlena. Dosad se već Plenkovićev HDZ trudio kontrolirati medije ili ih barem staviti na njihovo mjesto.
Sada premijer stvara atmosferu ratnog stanja, šireći strah i paniku od nekakvog hibridnog djelovanja stranih sila ili centara moći.
Time stvara alibi za svaki svoj propust, pere se od svake kritike, pokriva nepravilnosti, muljaže i potencijalne nezakonitosti.
Opravdava skrivanje informacija i zatajivanje istine.
Jer u ratu je dozvoljeno sve. Pa makar u hibridnom.
Zapravo, hibridni rat je još prikladniji jer nitko ne razumije o čemu se ovdje točno radi, pa je stoga lakše politički manipulirati.
Primjer Agrokora
To se vidjelo i u slučaju Agrokor. Vlada je iskoristila situaciju ratnog stanja kako bi opravdala donošenje posebnog, neustavnog zakona, kao i niz sumnjivih odluka i kontakata koji su stvoreni kako bi se Agrokor navodno spasio od Rusa i Ivice Todorića. Pa makar to uključivalo Martinu Dalić i Antu Ramljaka.
Takva psihoza može se proširiti i na druge teme i Vladine resore.
A da je Plenković pod psihozom vidjelo se i iz njegove današnje reakcije na pitanje novinara N1 televizije. Novinara je zanimalo da premijer kaže s kim je Hrvatska u hibridnom medijskom ratu, na što je premijer uzvratio: "Jeste li vi iz Beograda ili Zagreba?". Tako se u ratnom stanju diskvalificiraju novinari i odbacuju pitanja.
Zapravo, HDZ može proglasiti hibridni medijski rat i pod posebnu zaštitu staviti sve što je njemu bitno za ostanak na vlasti: stranku, ideologiju, svjetonazor, Crkvu, svoje ministre i tajkune, a najviše svog vođu.
Tko takne u nešto iz tog repertoara, riskira da ga se proglasi neprijateljem u hibridnom ratovanju, svejedno s koje strane političkog spektra dolazio. A svaka verzija koju nam servira ova vlast proglašava se apsolutnom istinom.
Plenković bi stoga, uz asistenciju Krstičevića, mogao pokrenuti inicijativu da se među poznate znakove za uzbunjivanje uvede i znak uzbune za hibridno ratovanje. Pa da ljudi stignu na vrijeme pogasiti televizore, isključiti internet, spaliti novine i ugasiti radio.
Prije nego što država to učini umjesto njih.