Zašto se čini kao da nikada nemamo dovoljno vremena i zašto smo uvijek toliko okupirani sa stvarima koje moramo napraviti, a koje ne čine ono što zaista jesmo – ljudi u vezi.

Uzimaš mobitel u ruke i dok hodaš prema tušu, pišeš joj poruku, napola budan i kažeš joj: „Dobro jutro ljubavi, imaj mi najljepši dan“. Takva poruka bit će joj dnevni podsjetnika da ti je prva u mislima po buđenju i da ti je stalo do nje te da ti je bez obzira na sav stres ovog svijeta, ona na prvom mjestu. Zvuči savršeno, zar ne?

Ali u realnom svijetu, prvo što radiš, uzimaš mobitel u ruke i grčevito scrollaš po kalendaru ili timelineu dok razmišljaš hoćeš li se baciti pod tuš ili ne, jer ned’o Bog da zaboraviš nešto ili predvidiš tu divnu crvenu notifikaciju na Facebook-u, Instagramu, Tinderu i ostalim društvenim mrežama.

Čini mi se kao da veze danas nemaju neki cilj i smjer kretanja, a primjećujem kako većina parova, bez obzira na stanje veze, pluta u dokolici, tvrdi da je sve super, dok je teška istina da je mnogima dosadno i samo žive život prilagođavanja – život, koji je kao posao koji ti daje sigurnost, a zapravo bi svakim atomom svojeg bića želio dati OTKAZ.

Što je glavni krivac tome, odnosno, tko je kriv? Pa bilo bi iznimno licemjerno tvrditi nešto, a da takvo jedno otkrivenje nije proizašlo iz mojih prijašnjih, vlastitih iskustava koja će zauvijek ostati – prošlost.

"Veze mogu živjeti jedino i izričito od redovite, iskrene i zdrave međusobne komunikacije."

Naše najintimnije misli i emocije trebale bi biti rezervirane za osobu do koje nam je najiskrenije stalo i koju iskreno volimo. Pa kako onda može biti prihvatljivo da te misli i emocije ne emitiramo prema toj osobi? Zašto bi to sebično držali za sebe i zašto dok večeramo, umjesto da se ponovno upoznajemo, radije komentiramo tuđe Facebook statuse, pristigle poruke i tuđe komentare koji nisu ništa drugo nego samo prazne, bezvrijedne riječi?

"Zato što smo u potpunosti zaboravili značenje riječi 'spoj' i konstantno se varamo."

Ali kad kažem varanje, zapravo uopće ne mislim na spolni odnos s nekom drugom osobom. Jer rječnik riječ VARANJE prevađa u: „Oduzimanje nečeg vrijednog, korištenjem obmane, zamjene ili prijevare:“

Partneru svjesno trošite i oduzimate vrijeme i mijenjate ga za tipkanje po mobitelu za vrijeme večere. Umjesto serije poljubaca prije spavanja, scrollanje po Instagramu čini se bitnije, kao i tipkanje „važnih“ SMS poruka za vrijeme ručka ili gledanje filma koji se samo tebi sviđa. Ovo su samo neki od mnogih primjera koji će vam možda biti poznati. Meni jesu. I jednom kad shvatite što je redovito varanje na mikro razini i koju razornu moć ima, znat ćete što učiniti, kako to promijeniti, a nagrada za to malo truda, obećajem – velika je.

Nije fer da živite, a ne uživate u ljubavi, strasti i najbitnije; vremenu koju vam osoba nasuprot vas daje. Ne smijemo dopustiti da nam uskraćivanje i zadržavanje najdivnijih osjećaja postane navika. Iznad svega, u nekim najtežim trenucima, siguran sam kako je najvažnije sjetiti se prvih dana upoznavanja, prvih poljubaca, divljeg seksa na staroj Končar veš mašini i dnevnih razgovora koji su trajali po nekoliko sati, jer tu je sve počelo i na tome veza treba i počivati.

Onoj staroj ljubavi potrebna je repriza. Držite se za ruke, ljubite se u javnosti, otvorite joj vrata, pošaljite joj cvijeće, iznenadite ju čokoladom i nebrojeno puta joj recite da je važna i samo vaša. Pa imate WhatsApp, Viber, Facebook, SMS i sve ostale oblike brze komunikacije, ako ništa drugo. Jer kad se radi o ljubavi, ako se ne ponašamo kao djeca, nisam siguran da je to to. Nema tu sigurnosti, jer u pravoj ljubavi mi smo ranjivi i slobodni – jedino tako smo potpuno iskreni.

Izvorni tekst pročitajte ovdje. 

O autoru:

Ja sam Kristijan Janušić, kreativni direktor u digitalnoj agenciji Storyboard i Senior Marketing Analyst u tvrtki IN2data. Zahvalnost, mašta i upuštanje u strah od nepoznatog doveli su me do ostvarenja svih trenutnih ciljeva, ne vjerujem u radno vrijeme 8-16 h, a Ana i Korina su mi vječna inspiracija, najveća ljubav i onaj najljepši dio mene.