Trudnicu prebio letvom i slomio joj ruku, a onda polomio i njezine roditelje. “Only dead gay is OK”, natpis koji je osvanuo u Splitu uoči Pridea. Maloljetnik pretučen ispred kafića na Jarunu. Usred dana u Puli na ulici prebio muškarca do smrti. Taksist na Bačvicama istukao strance, huligani prebili sezonske radnike na Braču, sezoncu u Dubrovniku prijetili s fantomkama na glavi...

Ovakve se vijesti nižu iz dana u dan u našoj državi, u kojoj je zavladala erupcija nasilja, netolerancije i netrpeljivosti. Primitivizma i nekulture. Atmosfere straha u kojoj se svaki normalan čovjek srami kad čita o spomenutim događajima, a istodobno šuti i boji se jer nasilje danas prakticira svatko, a od njega vas ne štiti nitko.

Zastrašujuće, ali postalo je posve uobičajeno da je mnogim pojedincima nasilje, verbalno ili fizičko, ustaljeni obrazac ponašanja. Da tomu svakodnevno svjedočimo. Da se ne usuđujete, ako ste na cesti u automobilu, potrubiti nekulturnom vozaču jer je velika vjerojatnost da će odnekud izvući pištolj ili palicu. Da roditelji noću strepe u strahu jer im je dijete u noćnom izlasku, gdje će ga netko možda prebiti jer ima krivi naglasak ili je nasilniku, naprosto, previsok ili prenizak.

Da morate progutati i prešutjeti ako ste negdje nezadovoljni uslugom ili cijenom jer ćete umjesto uvažavanja prigovora dobiti šaku u zube. Da morate skrivati svoju nacionalnost ili seksualnu pripadnost. U ovoj državi nekažnjeno se veliča fašizam, zatiranje ljudskih sloboda i netolerancija prema različitosti, pa ni ne čudi da se agresija uvukla u svaku poru društva.

Retorika nasilja dolazi odasvud, iz redova političara, iz saborskih klupa, prakticira se u roditeljskom domu i postaje obiteljsko nasljeđe dijela pripadnika mladih generacija zatrovanih posve pogrešnim shvaćanjima. I kad čovjek pogleda kompletnu sliku svega čemu svjedočimo, doista se s užasom i strahom može zapitati – u što smo se to pretvorili?