Hrvatski izborni zakon jednostavno potiče velike koalicije, i toga su svjesne sve stranke. Zato je HDZ već formirao Domoljubnu koaliciju s osam stranaka, a SDP sada, uz HNS i HSU, prihvatio i Laburiste, grčevito se bori za IDS, a prihvaćaju u koaliciju i potpune marginalce poput Zagorske stranke. 

Može se očekivati da će se koalicije još širiti, a ako ni nakon toga ne bude dovoljno zastupnika za podršku novoj vladi, još bi među vladajuće mogao ući i HDSSB, Mirela Holy, Ivo Josipović, Radimir Čačić, Milan Bandić... 

Predizborna kombinatorika bi bila važna uglavnom samo članovima stranaka i analitičarima, da ona neće imati veoma opipljive posljedice za sve građane. Koalicija od osam ili više stranaka na vlasti uglavnom ne donosi ništa dobro. 

Glavni problem je nestabilnost vlasti i mogućnost ucjena na bilo koju reformu ili potez. Jer u šarolikom društvu uvijek imate nekoga protiv. Time će znatno biti usporen tempo tako nužnih reformi. Kako će se jedni liberali i tvrdi desničari kod HDZ-a dogovoriti koja je reforma u nacionalnom interesu? Jako teško. Drugi problem je rast ministarstava, agencija, novih radnih mjesta. Svatko tko kaže da će s ovako velikim koalicijama imati manje ministarstava, ne govori istinu od početka. I SDP i HDZ su u prošlosti zbog partnera osnivali ministarstva, izmišljali dužnosti potpredsjednika bez portfelja, gurali svoje ljude u nove agencije... Sve će to dovesti do novog bujanja administracije na najbolje plaćenim mjestima. 

Prethodna dva problema oko fotelja redovno vode i do svađa i bavljenja samim sobom, umjesto stanjem u državi. Uvijek je tako bilo i u Hrvatskoj, a slično je u svim europskim zemljama, pogotovo onima s “mediteranskim mentalitetom”. Tko god pobijedi, na žalost, imat ćemo manje funkcionalnu vladu.