Gayevi ne jedu ljude i neće vas heterosekualce, samo zato što ste istog spola kao i oni, obljubiti istog trena kad vas ugledaju. Ljudi koji se prekriže prije jela ili zahvaljuju Bogu što su uspjeli nešto postići, neće vas ateiste bičem tjerati na misu i na silu pokrštavati. 

Djeca koja ne idu na vjeronauk nisu zbog toga lošija od drugih, kao ni žene koje odlaze na pobačaj. Svaki čovjek ima pravo biti i raditi što god želi dok ne ugrožava prava ostalih. Ali ako se pozivamo na to univerzalno pravo, moramo ga priznati svima.
Kod nas je drugačije. Glasna manjina, bez obzira dolazila s tzv. lijevo-liberalnog ili tzv. desno-konzervativnog krila, to će pravo tražiti samo za sebe. I ne zbog skupine čija prava navodno štiti, nego isključivo zbog sebe i osobnih skrivenih ciljeva.

Hrvatski javni prostor već je odavno zagađen netrpeljivošću - crni protiv crvenih, lijevi protiv desnih, sjevernjaci protiv južnjaka itd. No u zadnje vrijeme ta je netrpeljivost prerasla u riganje mržnje. Ispada da polovica društva mrzi “pedere”, a druga bi najradije u logoru potamanila “bogomoljce”. A znamo da, nasreću, nije sve tako crno. Daleko je od toga. 

Jeste li se zapitali ima li gayeva koji idu u crkvu ili vjernica koje su pobacile? Ima ih. Jesu li oni licemjeri? Jesu li izdali ono o čemu kokodaču oni koji ih navodno zastupaju? Nisu. Radi se samo o običnim ljudima koji se bore s istim brigama koje more i one ostale. Koji su kao “normalni”.

Oni samo traže ljubav, utjehu, duhovnu potporu i, na kraju, pomoć kad imaju neki problem za koji ne vide nikakvo rješenje.

I zato, vi huškači koji nas trujete svojom mržnjom prema različitima, pustite nas da živimo. Jer svi smo u istom blatu. Ili kako bi rekao Mamić, prestanite više trovati ovaj napaćeni narod.