“Protunaravni sustav ostavlja nam u naslijeđe pogubne posljedice. Poremećaji u sustavu vrijednosti rađali su bijegom ili apatičnošću mudrih i sposobnih, a napredovanjem nesposobnih i bezobzirnih karijerista. Izmjena tako poremećenog vrijednosnog sustava bit će težak i dugotrajan posao, ali ga treba odmah započeti u svim sferama i porama života.”

Ovo su rečenice s kojima bi se vjerojatno svi složili. Osjećamo kako nerad i nered, koje su nam ostavile bivše (i sadašnja) vlasti, svakodnevno utječu na naš život. Ne znamo kako se boriti s nezaposlenošću, krizom i općom depresijom. Svjedočimo kako nam najsposobniji odlaze iz zemlje, a u posljednje vrijeme i oni koji samo skupe novac za kartu. O napredovanju nesposobnih, uhljebljavanju podobnih i kadroviranju po stranačko-rodbinsko-prijateljskim načelima mogli bismo napisati čitavu biblioteku. A da promjene takvog stila vladanja trebaju početi, odmah bismo potpisali. Jedini je problem što ovaj govor s početka teksta nije nastao ovih dana, u netom završenoj predsjedničkoj kampanji ili u ovoj parlamentarnoj koja se tek zahuktava. Nije on napisan ni za izbore 2011., ni za izbore 2007. I tako bismo mogli redati u nedogled. 

Ove rečenice je pred Saborom prije 25 godina izrekao Franjo Tuđman. Slagali se mi s njegovom politikom ili ne, činjenica je da je dobro dijagnosticirao probleme. On ih je, doduše, vezao s posljedicama bivše socijalističke države. Nažalost, ništa se nije promijenilo u tih četvrt stoljeća. Jedino naši političari svoju nesposobnost ne opravdavaju “Jugoslavenima”, nego HDZ-ovcima, SDP-ovcima itd. No nitko od njih nije napravio ništa kako bi se stanje promijenilo svih ovih godina. To je pokazatelj kakve su nam vlasti i vlade defilirale Markovim trgom i Banskim dvorima. A sve njih smo mi izabrali.