Skoro bez ikakve reakcije prošla je informacija da je Skupština Dinama proglasila Zdravka Mamića svecem. Jednoglasno, bez riječi protiv, oni su zaključili da su laži “ono što piše u medijima” i da Zdravko nije nanio nikakvu štetu klubu. Dapače, spasio ga je. I to je to. Što će sad neki Uskok dizati optužnice za štetu za puste stotine milijuna. Što sad sud ima odlučivati. Oni valjda najbolje znaju.

Nisu skupštinari Dinama ni prvi ni posljednji koji pribjegavaju takvoj taktici. S velikom većinom glasova su akademski obrazovani članovi Senata Sveučilišta u Zagrebu izabrali ponovno Damira Borasa bez obzira na to što Sveučilište pada na svim ljestvicama i na “ono što piše u medijima”. Eno, i Ivica Todorić sad crta mreže u kojima su se svi udružili protiv njega da mu otmu Agrokor, a on nije napravio nikakvu štetu, štoviše DORH-u je prijavio sve one koji izvlače novac. Kao uzoran građanin. I tko će sad čitati stotine stranica istog tog DORH-a o tome kako je on izvlačio novac. 

I kad je Milan Bandić uhićen, skupljeni su deseci tisuća potpisa da je riječ o političkom progonu. Da ne nabrajamo dalje. Ovakve akcije prolaze u Hrvatskoj. Štoviše, padaju na plodno tlo, a vlastiti interesi onih koji su ih odradili rijetko se preispituju. Imaju dovoljno pobornika. Ozbiljno se u Hrvatskoj raspravlja i izdaju knjige da je Zemlja ravna ploča, a opskurni portali i antisistemske stranke proguraju što žele umotano kroz poruku: “Ovo skrivaju od vas”. 

I tako, nakon četvrt stoljeća, umjesto da u Hrvatskoj jačaju institucije te da ne ovise o politici i kadrovima, one slabe. Umjesto da jača politička kultura, ona se uništava. Sve ispada laž, a onda laž nije ništa. Stvara se atmosfera u kojoj voljene vođe, bilo koje vrste, više ne trebaju bilo kakve posrednike između sebe i svojih obožavatelja i naroda. Ne trebaju im smetala, poput procedura, sudova, znanstvenika, medija... Probala je taj model ljudska vrsta. Zove se diktatura.