Šokiran novim modnim trendom proljeće/ljeto 2018., napravim kratko i neformalno ispitivanje tržišta da bih došao do „zanimljivih“ otkrića.

Kolega s posla se rastaje, susjed već tri godine spava na kauču, kum je pobjegao od žene poslije prvog bračnog seksa, čak je i bakica iz prizemlja skoro posthumno tražila rastavu od pokojnog muža nakon što je saznala da je koketirao sa zaposlenicom ljekarne dok je kupovao preparate za njegu zubala.

Trn u oku predstavlja gore spomenuta bakica koja je svojevrsni ekstrem s obzirom na dob i razvod, dok mlađe populacije, naravno, ne žele biti demode nego prate modne i ine trendove. Kako je moderno imati što noviji iPhone, frizuru na crtu, tetovažu na zapešću s netočnim kineskim natpisom, tako je očigledno moderno i rastati se.

Život nas ponekad tjera da donosimo odluke koji nisu uvijek u našem interesu. Da bi ironiji srce ostalo na mjestu, život nas ponekad šaptom natjera da i ne donosimo odluke koje su našem interesu. Možemo se jednoglasno složiti da je to malo zajebano.

Taj začarani krug uzročno – posljedičnih odluka degustira se u svakom kutku ovoga svijeta, a posebno unutar četiri zida svake pojedine obitelji. Tolstoj je patentirao opisnu definiciju obiteljskih patnji u predigri Ane Karenjine kad je perom i srcem izveo savršeni dribling: „Sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu, svaka nesretna, nesretna je na svoj način.“

Ne bih želio ovom tekstu priskrbiti baroknu konotaciju, žudeći za nekadašnjim stvarima i apostrofirajući prolazak života, ali današnje obitelji, pogotovo one u nastajanju koje su tek iskopale temelje na kojima trebaju sagraditi utvrde zajedničkih snova, imaju problem.

Razvod će kao termin/događaj/institut uvijek postojati, međutim problem je današnja percepcija, ne razvoda, nego suživota sa supružnikom.

Svatko traži princa ili princezu na bijelom konju, dok istovremeno biva konj. U glavi smo si napravili takav splet neurona gdje razmišljamo samo o vlastitim pravima, potpuno zanemarujući obveze na koje bismo trebali pristati. Ova nakupina slova ne predstavlja bračno savjetovanje Dr. Phila ili loš scenarij bollywoodske sapunice, nego vapaj za boljitkom društva.

Zbog nas, zbog vas, zbog djece. Jer, svako društvo počiva unutar svake pojedine obitelji. Na ove će riječi i sam Tolstoj napraviti polukružni okret u lijesu i trznuti votku.

Zašto danas postoji toliki broj razvoda? Zato što bračni supružnici što manje žele raditi na sebi, a što više na partneru. Pa onda, kada partnera oblikuju kao neuspjelu voštanu figuru u Madame Tussauds, sjete se da im se baš ne sviđa ta modla, pa bi ipak mijenjali izgled kolača. U međuvremenu, sastojci unutar kolača su malo usahnuli, ustajali i nisu baš najkvalitetniji. Pa je onda lakše taj kolač, umjesto u pećnicu, baciti u smeće.

Ne ide to tako.

Život nisu jebeni Simsi pa da, kad shvatimo da je dosta iživljavanja nad likovima i virtualnim sudbinama, odemo na load game i vratimo se u stanje dok je sve još bilo ok.

Mi ne shvaćamo da postajemo zrcalni odraz naše djece u svim onim djelima za koje smo se kleli da ih nećemo preuzeti od naših roditelja, a na tom putu lažnih obećanja još smo i izgubili suosjećanja i strpljenje, pa onda na djecu ostavljamo dojam nesretnih, neuspješnih pojedinaca.

Ne obitelji, nego pojedinaca. Nezrelost nas dovodi do stanja u kojemu bračni drugovi postaju cimeri koji dijele zajedničke režije, poneke obroke i dio posteljine.

Sve je manje old school, u današnje vrijeme revolucionarnih ideja, uslijed kojih svatko razvija sebe, prilagođava se partneru, zajedničkom životu i obitelji. Danas obitelji sve više postaju nakupine individua koje kada dođu s posla, zajedno ručaju obilni ručak uz prilog Facebooka preko mobitela, prozbore dvije-tri rečenice kad baš naiđu na neki sponzorirani post i onda se čude kako im možda nije baš najsjajnije sa supružnikom.

Da je samo na tjedan dana, očito u nekom utopijskom svijetu, odrediti da ne postoje mobiteli u kući, osim za hitne slučajeve, da postoji razgovor o partnerovim osjećajima, namjerama i provedenom danu, da se zajednički popije kava i kada se nikom ne pije, brak bi bio brak.

Ovako, mladima je brak sve više mrak, samo što pod mrak ne smatram kulerski izraz, nego odsustvo svjetla. Onog svjetla koji predstavlja ljubav i sreću.

Vjerujem da se možemo složiti da danas nije jednostavno općenito biti stanovnik Zemlje, a pogotovo Hrvatske. Ekonomski čimbenici predstavljaju jedan od najučestalijih razloga razvoda, ali se bojim da se ne mogu s tim složiti. Mogu se složiti s činjenicom da danas mladi bračni parovi možda nemaju osiguranu budućnost, stambeno pitanje, posao i ostale stvari kao što je to bilo prije, no nisu niti naši roditelji/djedovi/bake živjeli na Bel Airu i vilama sa 22 prozora, na opće čuđenje Jasmina Starwarsa.

Međutim, stari ljudi su imali manire i ustaljene običaje kojih bi se držali bez obzira na sve. Moji baka i djed su se mogli svađati toliko da bi i susjed obukao pancirku za nedaj Bože, međutim, idućeg dana bi baka svejedno uz džezvu postavila dvije šalice, a djed bi tu drugu šalicu uzeo sebi i popio kavu.

Da je baka bila modernija, mogla mu je laganim potezom staviti laksativ ili otrov u kavu kako bi mu se savršeno osvetila, ali nije bila poanta u osvećivanju i tjeranju vlastitih ideala do ruba, nego u opraštanju, prilagođavanju i davanju sebe za nešto što je iznad nas samih. A to je obitelj.

Danas mladi tjedan dana ne pričaju ako slučajno jedno od njih nije uskladilo titlove sa zvukom za novu Netflixovu seriju, a ako iz kojeg nevjerojatnog razloga serija nije s Torrenta skinuta u 4k rezoluciji nego u CAM verziji, već se polako priprema nacrt podjele zajedničke imovine.

Krv, znoj, suze. To je brak.

Onaj tko je spreman prihvatiti ta tri čimbenika, zna da će ih to dovesti do prave sreće. One sreće, koja će jednoga dana dovesti do toga da nas djeca i unuci, dok u dubokoj starosti sjedimo pod starom jabukom i čitamo Anu Karenjinu, obasipaju komplimentima i gledaju kao životne uzore.

Ok, ako je krv proizašla iz situacije gdje je muž svoju ženu uslijed navale pelikovca na krvotok bacio niz stepenice, onda nema potrebe za dodatnim znojenjem niti suzama da bi se spasio tonući brod zvan brak.

Danas smo svi postali uvredljivi i strašno držimo do temeljnih ljudskih prava poput slobode govora i mišljenja, sve dok nas netko ne zamoli krivom intonacijom da spremimo sobu, pokosimo travu ili se pomaknemo na drugu blagajnu u trgovini. Tada padaju u vodu sve deklaracije o ljudskim pravima, konvencije o životu i priručnici za antistres.

Ne prilagođavamo se nikome, pa ni životnom partneru.

Stariji ljudi su radil na tome da popravljaju stvari. Nije važno radi li se o perilici za rublje, ventilu na Golfu jedinici ili bračnim odnosima. Trudilo se, radilo i imalo se strpljenja za bračne odnose.

Danas nitko nema strpljenja raditi na braku i osvježavanju međusobnih, odnosno međuljudskih odnosa. Čeka se dan kada će iz Silicijske doline izletjeti neki high - tech izum ili aplikacija koja će refreshati bračne odnose i vratiti postavke prije posljednje svađe.

To bi bila Lite verzija.

Full verzija bi sadržavala i scenarije, odnosno ponuđene odgovore na partnerove reakcije u svrhu rješavanja bilateralnih nesporazuma bez uplitanja UNPROFOR-a. I mozga. I nažalost, srca.

Rijetko ćete vidjeti sretnog i uspješnog čovjeka koji iza sebe nema sretnu i uspješnu obitelj. Sretna obitelj jedan je od najvećih uspjeha svakog poslovnog čovjeka, nezaposlene osobe, tokara, odvjetnika, astronauta i fitofarmaceuta i svećenika.

Dobro, svećenika iz druge perspektive.

Obitelj i dom, da bi se tako zvali, iziskuju mnogo truda, strpljenja, znanja i poneku šaku patnje. Ne žive svi utopijski i bajkovito pa da se vole sretno do kraja života. Neke patnje krenu već nakon prvog presvlačenja iz vjenčanice u spavaćicu, a neke pričekaju da prvog presvlačenja bebine guze.

Ovaj užurbani način života dovodi do toga da se brak shvaća kao potrošna roba, jer brak je, eto, out. Ako je sve drugo instant, i brak može biti instant.

Zaslijepljeni “čarima” konzumerističkog društva, brak počinjemo shvaćati kao sirovinu s rokom trajanja. Kad se pokvari mobitel - kupimo novi. Kad crkne laptop – daj novi. Kad nam se ne sviđa brak – daj novi. 

Ne postoji strpljenje i volja za popravljanje loših odnosa, postoji samo sebična briga za vlastite osjećaje u kojima ne marimo za brak kao zajednicu čiji smo mi punopravni član.

Postoje brakovi koji su razdvajani i prije, nepremostive razlike medu supružnicima nisu novina na ljubavnom tržištu i istina je da razvod ponekad najbolje rješenje, ali u današnje vrijeme razvod predstavlja, ne najbolje, nego najbrže, najljenije i najsebičnije rjesenje.

Ne želim nesretne Tolstojeve obitelji svoditi pod zajednički nazivnik, ali većina naših roditelji je davala sve od sebe da bi stvari popravljali, a mi smo tu samo da pokvarene stvari odbacujemo od sebe.

Ako se ovako nastavi, za nekoliko godina će se kod matičara potpisivati bračni ugovori na dvije do tri ljubavne sezone, kao recimo u nogometu. Svako možebitno produljenje ugovora bit će obuhvaćeno aneksom, dakako.

Vjerujem da je to sjajan prijedlog za sve ljubavne freelancere koji traže ljubav bez odgovornosti i sreću bez tuđeg osmijeha.

Izvorni tekst pročitajte ovdje.

O autoru:

Ja sam Mr. Nobody, na našem govornom području znan kao Gospodin Nitko. Onaj sam koji preslikava vlastite misli kroz tipkovnicu, kako bih putem Vaših ekrana doletio ravno do Vaše duše. Osnivač sam i izvršni direktor bloga Virtualni vrtlog te istoimene Facebook stranice. Nije baš da imam u planu ponuditi proizvode od kojih ćete za dva tjedna dobiti na lotu, izgubiti 10 kilograma žive vage, oženiti se i dobiti gratis povlaštenu mirovinu gastarbajsterskih razmjera. Ali, mogu Vam ponuditi dobru priču.