Najprije su obitelj i djeca nagovarala Maru Tomašević, suprugu požeškog župana Alojza, da suprugovo zlostavljanje zadrži kao internu stvar njihove obitelji.
Onda je supruga pisala mejlove predsjedniku HDZ-a Andreju Plenkoviću kako bi mu skrenula pažnju na nasilje u obitelji i upozorila da njezin suprug kao zlostavljač ne može obnašati visoku političku funkciju, smatrajući kako je to interna stvar njegove stranke.
Ali kad je afera izbila u javnost, a sporni mejlovi konačno bili "prineseni pozornosti" Andreju Plenkoviću, činjenica da HDZ na poziciji župana i u svojim redovima ima obiteljskog zlostavljača prestala je biti "interna stvar HDZ-a".
Pa ipak, Plenković je jučer svejedno poručio kako on "ne može diskriminirati ni župana niti županiju kada je on legalno izabran na dužnost", a kad su ga novinari podsjetili na njegovu najavu da župan mora odstupiti, on je lakonski poručio da je to "interna stvar HDZ-a".
Što je zvučalo skandalozno.
Bezosjećajno, konspirativno, politički štetno.
Problem društva
Nasilje nad ženama nije interna stvar obitelji, kao što ni obiteljski zlostavljači ne mogu biti interna stvar političkih stranaka.
Plenković doista ne može smijeniti župana, ali ga može nagovarati da odstupi ili ga jednostavno isključiti iz stranke. Kao što je nedavno pokrenuo postupak izbacivanja Hrvoja Marušića zbog skandaloznih prijetnji strijeljanjem članovima nevladinih udruga.
Ovako, mjesecima nakon prijavljenog zlostavljanja Tomašević još uvijek nije podnio ostavku na dužnost župana, kao što ni Plenković nije pokrenuo postupak njegova sankcioniranja u HDZ-u. Osim što je tek formalno, bolje reći fiktivno, raspustio županijsku organizaciju HDZ-a.
Umjesto da stranka kazni zlostavljača i javno ga se odrekne, Plenković je župana Tomaševića gurnuo pod stranačke skute.
U svoja četiri zida
Nažalost, Plenković nije objasnio na koji način će to biti interna stvar HDZ-a. Osim što je to zvučalo kao da cijelu aferu želi sakriti od javnosti i sa županom se obračunati u svoja četiri zida.
Otprilike kao što je župan vlastita nedjela želio sačuvati u svoja četiri zida.
Zlostavljači, međutim, zaslužuju javnu osudu, a ne privatne packe. Obiteljsko nasilje je problem čitavog društva, to nije interna, obiteljska, ni privatna stvar, niti su političke stranke konspirativne sekte već organizacije od kojih se očekuje transparentnost i koje imaju političku i društvenu moć boriti se protiv obiteljskog nasilja.
Andrej Plenković, kako smo vidjeli, na to nije spreman. A pitanje je koliko je za to uopće sposoban.
Pomogne ženama
Slučaj Alojza Tomaševića bila je idealna prilika da se javnosti pošalje poruka kako takvo ponašanje neće biti tolerirano u društvu, pa ni u visokoj politici, koliko god se sam kompromitirani političar grčevito, bez pardona, držao svoje fotelje i javne funkcije.
Umjesto da pomogne ženama i čitavom društvu da se bori protiv nasilja, Plenković šalje poruku kako će zlostavljači pronaći zaštitu u njegovoj partiji.
Pa ako ništa drugo, onda mu makar šutnja predsjednice Republike koja nije osudila zlostavljača niti ustala u zaštitu Mare Tomašević može biti motiv da on kao premijer i predsjednik HDZ-a učini nešto više od proglašavanja te afere "internom stvari HDZ-a".
Nakon jučerašnje izjave još manje možemo vjerovati Plenkovićevoj tvrdnji kako nije bio upoznat sa supruginim mejlovima u kojima ga je upozoravala na nasilje. Vjerojatno je i tada to smatrao "internim pitanjem".
Popis "internih stvari HDZ-a" dosegnuo je tijekom godina zabrinjavajuće razmjere: od kriminala i korupcije, preko ratnih zločina i tajkunske pretvorbe, do nepotizma, uhljebljivanja, crnih fondova, raznih pronevjera, pa i fizičkog nasilja.
Sada mu je Plenković dodao i obiteljsko nasilje.