”Vukovar, Vukovar stoji dok protiču vode dunavske, Vukovar, Vukovar gori na braniku svoje Hrvatske”..., dio je to potresne i duboko emotivne pjesme autora Jože Ivankovića, koju je posvetio Vukovaru 20 dana prije pada grada. Gorio je mjesecima Vukovar, ginuli su naši najbolji branitelji, branila se cijela Hrvatska na gradu na Dunavu, gorio je Vukovar i na kraju izgorio. Konačno je netko rekao bitnu istinu: gotovo svi branitelji su odlučno zanijekali usporedbe našeg rata s Ukrajinskim, jer mi nismo imali oružja, nitko nas nije pomagao, bili smo pod embargom, nepriznati, bili su samo naši hrabri branitelji koji nam podariše državu i stanovništvo koje je sve teške situacije podnijelo s velikim moralom. Ulaže se godinama u Vukovar, ali jesmo li dovoljno pozornosti posvetili gradu i stanovnicima, jesmo li ipak dijelom razočarali grad, pa čak i izdali neka obećanja, poručuju li nam vode Dunavske kad plave da moramo više voditi računa o Gradu heroju.