HDZ-ov župan Goran Pauk otvorio je dušu. I nitko ni da trzne.
U intervjuu za Slobodnu Dalmaciju otvoreno je priznao da je "uhljebljivao mnogo znanih i neznanih".
"Kad bismo gledali klasično zapošljavanje, u smislu natječaja, prijave, referenci, onda bismo mogli zaključiti za svakog da se zaposlio preko veze. Nema onog tko se javio za neki posao a da nije imao neku preporuku, neku vezu", kazao je Pauk i dodao: "Volio bih da sam ih puno više uhljebio. To mi je, vjerujte, teži dio posla, objašnjavati ljudima da nešto ne može, slušati ih i lakonski im obećavati riješit ćemo nešto".
Šibensko-kninski župan čak se branio da nije sklon davati prevelika obećanja, ali i izigravao žrtvu zbog toga što "dnevno bar pola radnog vremena potrošim na rješavanje egzistencijalnih problema ljudi i zbrinjavanje". "Kad bih svima išao pomoći, ništa drugo ne bih stigao odraditi", reče ovaj ugledni HDZ-ovac.
I nikome ništa.
Plenki ni da trzne
Predsjednik HDZ-a Andrej Plenković nije se osvrnuo na ovo nevjerojatno priznanje svog župana da javnu funkciju i županijski proračun koristi za zapošljavanje preko veze.
Da javnu blagajnu koristi kao socijalni instrument. A sebe predstavlja kao heroja koji vodi brigu o svojim građanima.
Nema tu više srama ni zadrške. Ali ni reakcije Središnjice HDZ-a.
Tamo gdje nestaju radna mjesta, velikim dijelom i zbog politike HDZ-a, zbrinjavaju se ljudi na lokalnim proračunim kako bi se održao nekakav socijalni mir, ali i kupila naklonost birača.
Bitno je imati vezu ili preporuku.
Pajdo župan
A što je s onima koji tu preporuku ili vezu nemaju? Oni se mogu potucati po tržištu rada koje praktički ne postoji ili krenuti prema Irskoj ili Njemačkoj. Tamo im za dobivanje posla ne treba ni veza ni preporuka, ni članstvo u HDZ-u, ni pajdo župan, ni striko ministar.
Za to vrijeme, Pauk će (i ne samo on) zapošljavati tek toliko da zaposli. Na račun poreznih obveznika uhljebljivat će osobe koji imaju preporuku poznatih, a ne preporuku da su kvalitetni zaposlenici.
Tko se ne uhljebi, taj je zadnja budala.
Doista neočekivano od stranke koja se navodno bori za tržište, privatno poduzetništvo, konkurentnost, natječaje, kriterije.
Ali zamislimo sad ovo: kako bi se Goran Pauk ponašao da ima svoju tvrtku?
On u županiji mlati tuđim parama. Kako bi se ponašao da mlati svojim novcem?
Mlati svojim novcem
Da, recimo, ima tvrtku koja se bori na tržištu, opterećena je kreditima komercijalnih banaka, ima snažnu konkurenciju i bori se za što bolji položaj. Bi li onda zapošljavao kvalitetne ili podobne?
Bi li i tada uzimao bilo koga samo da ga zaposli ili bi uzimao one koji bi njegovu tvrtku učinili kvalitetnijom i konkurentnijom? Bi li uzimao uhljebe ili sposobne?
Na državnom ili županijskom proračunu Pauk (ali i Bandić i mnogi drugi) mogu raditi što hoće. Nije im bitno hoće li zaposliti kvalitetnog, nego samo podobnog. Ne uzimaju ljude da rade, nego da bi primali plaću.
To se može raditi kad se preuzima odgovornost za javni novac.
Raspolažeš s njime kako god želiš, znajući da nije tvoj.
Poželjna praksa
I Pauk to otvoreno priznaje u medijima i nitko na to nije reagirao.
Zašto? Zato što znaju da je to uobičajena, dapače poželjna praksa. I da je to ujedno recept opstanka HDZ-a na vlasti. Jedini Paukov grijeh bio bi, u očima Plenkovića, to što je o tome išao javno govoriti.
A to što je Pauk izrekao za novine gotovo da je u ravni onoga što je župan Alojz Tomašević napravio svojoj supruzi, pa svejedno preživio na dužnosti.
Ako bi snosio sankcije, bilo bi to zato što je sve izašlo u javnost, a ne zato što provodi praksu koja nije samo uobičajena, nego i poželjna.
Uostalom, to radi i Andrej Plenković, uhljebivši u godinu dana čak 150 državnih dužnosnika, a to rade i njegova ministarstva zapšljavajući kao po traci. Mora se priznati da makar tu HDZ pokazuje opjevanu vjerodostojnost.
Uglavnom, tko nema vezu, može na burzu. Tko ima znanje, može u Irsku. Za sve ostale, tu je HDZ.