Vlasnik kafića otvara novi obrt kako ne bi platio PDV. Država odgovara represijom njegovih kolega zbog malog i velikog slova na računu. Nakupac registrira poljoprivredno gospodarstvo bez zemlje i zaposlenih kako ne bi izdavao račune. Vlada uzvraća kupnjom blindiranih auta koji joj uopće ne trebaju.

Poslodavac ugovara minimalnu plaću, a ostalo daje na ruke, a država šalje pješadiju lokalnih šerifa sa specijalnim koruptivnim moćima da dignu prirez kako bi se namirile rođe do trećega koljena. Vlada pouhljebljuje sve članove stranke starije od 18, ali nepošteni građanin osniva tvrtku, natuče milijunske dugove i osniva novu. Šef državne tvrtke namjesti natječaj, a građanin si na osnovi lažnog nalaza sredi braniteljsku mirovinu, a rova nije vidio.

Pravi rat je prošao, a sad svjedočimo ovakvim i sličnim bitkama nepoštene države s nepoštenim građanima. I ako se pita i jedne i druge, u pravu su. Vlada kaže da mora stati na kraj onima koji zakidaju jedinu nam državu, a oni kažu da ne žele plaćati poreze i hraniti skupi i neučinkoviti uhljebnički sustav. Tko je više u pravu? Je li bilo prvo kokoš ili jaje?

Nije ni važno, u ovom novom ratu se zna jedino tko su gubitnici. Svi oni istinski domoljubi koji plaćaju porez, koji zapošljavaju, koji na svom radnome mjestu ne hvataju krivine, koji ne traže veze za liječnički pregled… Oni su uglavnom šutljiva većina, ali ih agresivno guraju da izaberu stranu.

Neki, koji ne žele, odlaze, drugi dolaze kući grintajući i s rodbinom ponavljaju “šuti, trpi, bit će bolje”. Oni u društvu dobiju etiketu budala koje gledaju kako zaraćene strane 25 godina nikako da sjednu za pregovarački stol. Pa da država stane na kraj korupciji, uhljebljivanju i rastrošnosti te da smanji namete, a građani da postanu svjesni kako svaka kuna koju daju ide na pravo mjesto i da se njome brinu i za svoju starost i budućnost djece. Što je najgore, niti jedni niti drugi ne vide potprebu takvog društvenog dogovora. A one poštene budale? Tko im je kriv što se nisu snašli.