Bili mi za to spremni ili ne, svi tijekom života prolazimo kroz brojna prijelazna razdoblja kao što su završetak školovanja i početak rada, promjene poslova, početke i završetke prijateljskih i romantičnih odnosa ili rođenje djeteta. Govorimo o tjednima, mjesecima, a ponekada i godinama neobičnog emocionalnog prostora u kojem presijecamo spone s onim što znamo, a da nismo sigurni što je to novo i nepoznato na što se obvezujemo. Promjene kao neizostavni dio života mogu biti vrlo teške, a osobito ako su neočekivane ili
popraćene traumatičnim događajima kao što su smrt djeteta, roditelja ili partnera, razvod, prometna nesreća ili otkaz. I značajni pozitivni životni događaji poput vjenčanja, rođenja djeteta ili unuka mogu od nas zahtijevati, baš kao i negativni događaji, promjene u našim uvjerenjima, stavovima i ponašanjima kako bi odražavali stvarnost.

Ponekada su posljedice životnih promjena osjećaj da gubimo tlo pod nogama, odsječenost od drugih ljudi i sebe kao i nesposobnost adekvatnog odgovora na promijenjene okolnosti. Ponekada upadamo u krize.

Neki od nas su svjesni svoje povećane osjetljivosti u tranzicijskim periodima života pa si nastoje olakšati život, biti bolji i nježniji prema sebi u trenucima kada se nastoje prilagoditi promijenjenim uvjetima. Drugi reagiraju stagnacijom. Odbijaju se suočiti s time da su se okolnosti promijenile i ne čine baš ništa kako bi se prilagodili samo si otežavajući ionako već tešku situaciju. Treći na promjene i nesigurnosti koje promjene nose reagiraju impulzivnim ponašanjem koje nije tipično za njih što može imati i negativne posljedice.

Maria Konnikova je u knjizi o varalicama i prevarama rekla kako postoji jedna stvar koja svaku osobu, neovisno o inteligenciji, čini potencijalnom žrtvom prevare. To nisu osobine ličnosti ili demografske karakteristike već faktor situacije, odnosno gdje se nalazimo u tom trenutku života. Ljudi koji prolaze kroz prijelazna razdoblja emocionalno su ranjiviji, a varalice to mogu osjetiti.

Preokreti u životu i posljedična povećana emocionalna ranjivost nam nisu ugodni jer ne volimo nesigurnost i sumnju.

Volimo kada stvari imaju smisla i kad je jasno što je ispravno, a što neispravno.

Ponekada je razlog zbog kojeg padamo na „prevare“ u prijelaznim razdobljima to što nam varalice nude smisao i sigurnost. Oni nam pričaju priče koje nam u tom trenutku imaju smisla, iako bi nam mjesec prije ili nakon tog trenutka možda zvučale čudno, apsurdno i neprihvatljivo. No, budući da smo te priče čuli baš u tom konkretnom trenutku može nam se dogoditi da kažemo „Okej. Uhvatit ću se za to zato što mi ima smisla u cijelom moru besmisla i nesigurnosti.“

„S tim kolegom sam radila godinama. Znala sam da mu se sviđam, ali bila sam udana, a i da nisam, nije mi se činio kao moj tip. Prošle godine sam se razvela i taj razvod mi je teško pao. Svađe, podjela imovine, selidba i sve ostalo što prati razvod. I tu je nastupio moj kolega koji mi je u trenutku slabosti rekao ono što želim čuti, ponudio ono što mi je u tom trenutku trebalo i ja sam bila izgubljena. Naravno da nismo potrajali i da je bio točno onakav partner kakvim sam si ga prije zamišljala. Još uvijek si ne mogu objasniti to pomračenje vlastitog uma.“

Klijentica

Kada smo nesigurni i strahujemo imamo li snage i vještine potrebne da se nosimo s promjenama, nemamo previše kapaciteta hladne glave promišljati je li nešto predobro da bi bilo istinito. Pa ipak, za nas bi bilo dobro da zastanemo.

Tranzicijska i krizna vremena su vremena kada si trebamo dati vremena i prostora da promislimo o tome tko smo bili i kakva osoba tek trebamo postati.

Potrebno nam je vlastito suosjećanje, strpljenje i shvaćanje da neke stvari nemaju brzih rješenja i da će nam trebati vremena da sve posložimo tako da se opet osjećamo sigurno i da svijet opet počne poprimati smisao.

Maria Konnikova savjetuje da pogledamo situaciju iz perspektive prijatelja kojem vjerujemo, da savjetujemo sebe onako kako bi savjetovali njega da se nalazi u istoj situaciji. Da li bi nam procjena situacije dala krila da kažemo „Ma samo to učini, nemaš što za izgubiti.“ ili „Možda ti to i nije najbolja ideja.“?

Razmislimo o tome, možda bismo trebali poslušati vlastiti savjet.

Sretno!

Izvorni tekst pročitajte ovdje. 

O autorici:

Ja sam Marija Berzati, psihologinja i psihoterapeutkinja. Imam još mnogo uloga koje rado preuzimam i puno stvari u kojima uživam u privatnoj sferi, a Žarooljica je mjesto na kojem se dodiruju moja ljubav prema psihoterapiji, čitanju i pisanju. Ako vas je neki članak potaknuo na razmišljanje, slobodno mi se javite ili na Fejsu pratite nove objave.