Iz ove perspektive, bizarno izgleda informacija objavljena u Jutarnjem listu krajem lipnja ove godine, kako je Saša Perković, sin bivšeg obavještajca Josipa Perkovića, početkom 2004. godine ponudio svom studentskom kolegi Zoranu Milanoviću posao u obavještajnoj zajednici, nakon što je ovaj otišao iz Ministarstva vanjskih poslova.
Milanović je to odbio i profesionalno se aktivirao u SDP-u.
Već iduće godine Saša Perković postao je savjetnik za nacionalnu sigurnost predsjednika Stjepana Mesića, a Njemačka stavila njegova oca Josipa Perkovića na tjeralicu.
Danas, pak, Zoran Milanović kao predsjednik Vlade ratuje s Europskom komisijom, kao i dobrim dijelom hrvatske javnosti, oko Lexa Perković i preko današnjeg Novog lista poručuje svom studentskom kolegi kako bi se zbog sukoba interesa trebao odreći dužnosti savjetnika u Uredu predsjednika Republike.
Njegov šef Ivo Josipović poručuje kako "Perkovićev sin nema veze sa svojim ocem".
Nije samo etika
Što je možda točno, ali u ovom slučaju sukob interesa nije samo u domeni etike. Oba Perkovića pripadaju obavještajnoj zajednici, a onaj mlađi radi kod predsjednika upravo one države koja traži način kako da spriječi izručenje njegova oca Njemačkoj.
I studentski je kolega predsjednika upravo one Vlade koja zbog njegova oca ratuje s Bruxellesom.
Ako se o sukobu interesa govori u kontekstu izmjene Ustava koje bi otvorile prostor procesuiranju Josipa Perkovića u Hrvatskoj ili čak njegovo izručenje Njemačkoj, onda se to pitanje moglo potegnuti još 2005. godine, kad se Perković stariji našao na tjeralici njemačkog pravosuđa.
Međutim, Saša Perković mogao je puno ranije otići s Pantovčaka.
Blamaža sa Zagorcem
Recimo, nakon one blamaže s Vladimirom Zagorcem u bečkom hotelu, kad je kao savjetnik predsjednika Mesića došao pregovarati s osumnjičenim generalom i nuditi mu razne pogodnosti u slučaju predaje, a ovaj to sve snimio video kamerom i ponudio hrvatskoj javnosti.
Bio je to skandal na više razina, od narušavanje ovlasti i miješanja u rad pravosuđa do sramoćenja Ureda predsjednika, ali Mesić svejedno nije dao svog savjetnika.
Pomaganje u kampanji
Mogao je - i trebao - Saša Perković otići i nakon što se aktivno uključio u prošlu predsjedničku kampanju na strani jednog kandidata. Ivo Josipović tada se pohvalio da mu je Perković "tijekom kampanje puno pomogao da otkloni nasrtaje paraobavještajnog podzemlja koji su bili usmjereni protiv njega, članova njegovog tima i njihovih obitelji koji su išli čak i do toga da je provaljeno u stan člana njegove obitelji".
Ne policija, ne tužiteljstvo, ne institucije ove države, već savjetnik za nacionalnu sigurnost šefa države koji nema ovlasti miješati se u političku kampanju, a još manje koristiti svoju funkciju za pomaganje izbornim kandidatima.
I kojeg li čuda, Josipović je zadržao Sašu Perkovića na Pantovčaku.
Ne samo to, već ga je nedavno planirao postaviti za šefa Središnje obavještajne agencije, ali mu to ipak nije pošlo za rukom.
Ako Saša Perković, kao što kaže Josipović, "nema veze" s onime što se događa njegovu ocu, s čime onda ima veze?
Razlozi za sumnju
Naime, u nekoliko navrata pokazao je da je spreman miješati se u stvari izvan svoje domene, kršiti ovlasti i ingerencije, dijeliti savjete i koristiti svoje veze i poznanstva (Marko Rakar je priznao da ga je upravo Saša Perković savjetovao da se javi policiji u vezi objave Registra branitelja), pa tko nam onda garantira da tako nije bilo i ovom prilikom?
Možda doista nije, ali razloga za sumnju uvijek ima.
Kao što imamo pravo sumnjati da Josipović tako odlučno brani svog savjetnika zato što mu je izravno pomagao da pobijedi na predsjedničkim izborima. I trebat će to ponoviti vrlo brzo.
Ako je Saša Perković u nekoliko navrata mogao izlaziti izvan svojih ovlasti, ako je izravno pomogao izabrati sadašnjeg predsjednika Republike, onda imamo mnogo veći problem od pukog sukoba interesa.
Možda Saša Perković nema veze sa svojim ocem, ali zato ima sa svima ostalima.