"Budimo objektivni", napisao je sinoć Krešo Beljak na Facebooku, "ovi napadi ne mogu postojati i trajati više od tjedan dana samo zbog jednog neumjesnog komentara na Twitteru".
Budimo objektivni. Svaki političar koji drži do sebe podnio bi ostavku nakon što je javno napisao da je tajna policija premalo ubijala po emigraciji.
I budimo objektivni: Krešo Beljak prvi bi tražio ostavku nekog političara zbog pozivanja na ubojstva. Ali ne kad se radi o Kreši Beljaku. Za njega je isprika dovoljna. I tri vagona pepela.
"Naravno da ne razmišljam o ostavci", poručio je Beljak sinoć na RTL televiziji. "Nisu me izabrali pojedinci koji pokušavaju dobiti medijski prostor, a očito je da su instrumentalizirani s neke druge strane".
Za svoje kritičare, međutim, Beljak traži sankcije. "Nekakvog reda mora biti", reče šef HSS-a i budući SDP-ov koalicijski partner.
Reda mora biti, ali ne za Krešu Beljaka. Za njega je isprika bila dovoljna.
Nečuvena izjava
I naravno da se već tjedan dana ne stišava buka oko Beljakova tvita u kojem je, polemizirajući s nekim emigrantima, ustvrdio kako je Udba pobila "nedovoljno migranata", jer smo vidjeli "tko je radio sranja i uzrokovao ratove u bivšoj Jugoslaviji, fašisti koji su nažalost pobjegli Udbi".
Bila je to nečuvena, skandalozna, katastrofalna izjava jednog političara koji se svrstava u lijevi centar, u mainstream hrvatske politike, ali i koji je najglasniji kad treba dijeliti lekcije političkim protivnicima, pozivati na etiku i moral, na dignitet, na demokratske vrijednosti i pravnu državu.
Pa slavi ubojstva komunističke tajne policije.
I to Titove tajne policije, istog onog Josipa Broza Tita za čiji se trg u Zagrebu nedavno javno zalagao.
Nema tog pepela...
Beljak se posipao pepelom, ali to nije dovoljno. Sigurno ne za njegove protivnike u stranci koji su jedva dočekali ovakvu priliku i za čije verbalne istupe Beljak traži sankcije, a za svoje nudi ispriku. I ne bi trebalo biti dovoljno za SDP, stranku koja računa na suradnju s Beljakovim HSS-om.
Krešo Beljak sada pokreće rat s onima koji su "instrumentalizirani s neke druge strane", ali takvo skretanje pažnje neće mu previše pomoći. Jer, nitko Beljaku nije kriv za ono što je napisao.
Nitko mu to nije podvalio, nitko ga nije prevario, nitko mu nije čak ni hakirao profil. Sam je pao i sam se ubio. I sam je otkrio ne samo kakvu je razinu polemike spreman voditi na društvenim mrežama, već i kakvu razinu argumentacije je spreman ponuditi u raspravama u kojima nastupa kao predsjednik stogodišnje političke stranke iz samog političkog centra.
Nije to sramotna izjava za Beljaka i njegovu stranku, već i za hrvatsku političku scenu. Na kojoj je moguće da jedan šef političke stranke slavi atentate na emigrante.
A da je to rekao HDZ?
Međutim, Beljak ne želi slijediti standarde koje postavlja u odnosu prema drugima, ne želi poštivati principe koje nameće ostalima, ne želi ispunjavati kriterije koje zahtijeva od svojih protivnika.
Zamislimo da je ovakvu izjavu dao netko iz HDZ-a. Što bi Beljak rekao? Da je isprika dovoljna? Da je u redu priznati kako je izjava bila "neumjesna"? I može li se uopće taj eufemizam primijeniti na tvrdnju o premalo ubojstava emigranata od strane komunističke tajne policije?
Krešo Beljak nije samo pao žrtvom vlastite nepromišljenosti, pa i mračne i zlokobne argumentacije koja mu je očito vrlo visoko na pameti, već i svojih političkih kriterija koje gura niz grlo svakom protivniku na političkoj sceni ili u vlastitoj stranci.
I ako je izjava bila skandalozna, jednako skandalozno je i njegovo odbijanje da ponudi ostavku na mjesto predsjednika HSS-a.
A SDP i drugi partneri lijevo od HDZ-a moraju odlučiti žele li u izbornu godinu ući u suradnji s ovakvim šefom HSS-a.