Pitanje jeli Hajduk u Koprivnici osvojio bod ili je izgubio dva, jednako je filozofskom pitanju jeli čaša polupuna ili napola prazna. Na njega se može odgovoriti na dva načina, zavisi tko i kako gleda. I dok će dobar dio navijača Hajduka biti sretan jer su njihovi ljubimci, nakon ne baš kvalitetne predstave, ipak izborili bod u sudačkoj nadoknadi, za trenera Igora Tudora u Koprivnici su dva boda definitivno izgubljena. Uz dodatak, kako je gubitku bodova kumovao i sudac Matoc, premda taj dojam baš i ne dijele oni koji su susret odgledali na TV.  

Po meni, Hajduk bi trebao biti zadovoljan bodom, pogotovo kad se uzme u obzir da većina igrača nije bila na visini zadatka, da su gubili 3:1 i da je Slaven Belupo imao još nekoliko izglednih prigoda za gol. Jasno je kako bi ambiciozni Tudor želio više, kako bi volio što duže ostati na vrhu prvenstvene ljestvice, no pitanje je koliko je to realno. Koliko je realno da se ovaj Hajduk nakon 15 odigranih kola drži na vrhu ljestvice uz bok Dinamu i Rijeci i koliko je realno da ima suđenje, kakvo je imao od početka tekuće sezone?  

Dinamo i Rijeka su uložili kud i kamo više novca u momčadi, a za razliku od nekih ranijih sezona, u kojima bi do 10. kola suci ''oružanim pljačkama'' skrojili ljestvicu, u ovoj sezoni Splićani imaju sasvim pristojan tretman ''ljudi u crnom''. Priznao je to uostalom i predsjednik Brbić i još se ispričao za nedavni jedanaesterac protiv Vinogradara, što mu svakako služi na čast. 

Realno, Matocove pogreške u Koprivnici mogu se svesti pod ''ostatke ne tako davne prošlosti''. Odsvirao je kraj utakmice prije isteka dodanog vremena, u situaciji kad je Hajduk imao slobodan udarac na rubu kaznenog prostora Slaven Belupa. Matoc je vjerojatno računao da bi s remijem svi trebali biti zadovoljni, a da je Hajduk kojim slučajem u zadnjem napadu zabio pobjednički gol, eto mu problema. 

Šalu na stranu, čini mi se kako Tudor previše energije troši na bitke s vjetrenjačama, koje on ne bi trebao voditi. Ma koliko bio u pravu, trener Hajduka nije taj koji iz dana u dan mora upozoravati na sudačke pogreške, koji mora reagirati na izbor reprezentativaca, na izjave protivničkih trenera..., to je posao nekoga drugoga. Zbog toga Tudor od stabla ne vidi šumu. Da je koncentriran samo na momčad, zasigurno bi bio puno zadovoljniji. 

Prije svega razvojem mladih igrača. Nakon Kiša, Pašalića i Bencuna, koji su mu golovima donosili bodove, u Koprivnici je dobio još jednoga, 17-godišnjeg Josipa Bašića, koji je budućnost Hajduka. Vidio bi i sjajnu atmosferu u svlačionici. Nedavno su suigrači u suradnji s team menadžerom Krešom Mikulandrom ''digli'' Tina Svena Sušića, tako da su skenirali poziv BiH izbornika Safeta Sušića Avdiji Vršajeviću, te su umjesto Avdijinog, napisali Tinovo ime i prezime. Tino se isprva začudio kako mu to stric Safet nije javio da će ga pozvati, ali se brzo dosjetio da je ipak riječ o podvali. 

Zadnji put su se igrači tako našalili nakon povratka Slavena Bilića iz Evertona, kad se čekao fax s dozvolom da može zaigrati za Hajduk. Iz dana u dan se čekao taj famozni ''fax iz Evertona'', pisalo se i pričalo o tome, sve dok Vik Lalić nije javio Slavenu da mu je u oružarnici ''fax iz Evertona''. Imao je Bilić što i vidjeti kad je stigao u oružarnicu, na polici među njegovim kopačkama stajala je kutija deterdženta Fax Helizim, na kojoj je flomasterom prekriženo Helizim i dopisano ''iz Evertona''.