Ta tri tjedna klasičnog bijega od stvarnosti, negdje bliže moru, gdje je nebo plavije a sunce sjajnije, da se nagradimo za sav onaj trud, rad, umor, alarme ujutro, preskočene doručke, žuljeve od štikli, povišen hormon stresa, narušen bioritam i nedostatak opuštenosti... Mogla bih ovako do sutra, no vjerujem da smo se shvatili. Gdje god da idemo i kako god planiramo provesti tih nekoliko tjedana godišnjeg, svima nam je zajednička jedna stvar – želimo da to bude naša oaza mira.

To i nije tako lako izvedivo, uvjerili smo se bezbroj puta na vlastitoj koži. Nije baš da čim prođemo Sveti Rok, uđemo u obećanu zemlju smijeha, ležernosti, ravne obuće, manjka šminke, redovitih obroka i generalnog resetiranja. Neke stvari nažalost nisu isključivo geografski definirane pa je ipak potrebna nekakva priprema kako bi nam godišnji bio ono što mi od njega očekujemo da bude.

Najavite svijetu da ste nedostupni 

Najčešće godišnji odmor ispadne isključenje od svega i isključenje svega... Osim, naravno, mobitela. Moja sreća i uvjerenost kako ove godine STVARNO i ZAPRAVO isključujem svijet i posvećujem se samo sebi u pravilu potraje ravno par sati, do prvog „zvrrrrrn, zvrrrrrn“ i mojeg „Halo?“, iako sam se zaklela sebi da ću ove godine pametnije.

- Bok, Nina, znam da si na godišnjem, oprosti što smetam, ali… - kreće paljba s druge strane.

I tako tri tjedna. Na svaku zvonjavu mobitela u glavi krene borba Nine Razum i Nine Uživanje o tome trebam li se ja, Nina iz stvarnosti, javiti. Pritom uvijek pobjedi Nina Razum koja zaključi kako je pametnije javiti se kad sam već primijetila poziv i ne gristi se kasnije na temu tko me i zašto trebao. Činjenica da mi zapisivanje brojeva u imenik nije jača strana, nije nikako pomogla. Ni one pozive na koje zaista nisam trebala odgovoriti, nisam na vrijeme detektirala.

Nemojte da vam se godišnji svede na to da su vam jedini trenuci apsolutnog mira i isključenosti od posla i obaveza oni trenuci u kojima vas teleoperater blagoslovi nepokrivenošću signalom.

Pobrinite se sami i na vrijeme za to. Pozavršavajte poslove na vrijeme, najavite kolegama i partnerima da vas nema, nemojte im poslati mail s porukom „idem na godišnji, ali dostupna sam na broju tom i tom“. Nema „ali“. Idem na godišnji i točka. Nedostupna sam. Ne postojim. Zovite ako negdje zaista gori i nema nikog drugog da riješi to. Tek s tim stavom imate nekakvu šansu da vam se odmor sastoji od onoga od čega bi u pravilu i trebao: knjige, prijatelja, grlatog smijeha, tu i tamo koje fotografije (da Instagram ne pati), natjecanja u ljeti najpopularnijoj kategoriji – tko će više pocrniti, sve uz obavezan soundtrack cvrčaka, ekstra glasnih i potpuno nenametljivih. Svijet neće stati ako s vaše strane linije čuje „korisnik trenutno nije dostupan“.

Napravite servis auta

...u protivnom je velika šansa da vam se godišnji odmor pretvori u horor film. Been there, done that. Motor koji „zakuha“ nasred autoputa, 300 km od „obećane zemlje“ u koju ste krenuli, stvarno nije u opisu savršenog godišnjeg. Znam da je veći gušt biranje kupaćeg nego odlazak u servis i da biste taj dio najradije prebacile na nekog drugog, ali nemojte. Stisnite zube i odradite to. Ja sam prva bila žena sa stavom „već 29 godina uspješno izbjegavam neke stvari, pa zašto ne bi i dalje“, ali onda kad sam prvi put doživjela to da mi se na putu pokvario auto i da sam se našla u dosta nezahvalnoj situaciji (zivkanje, traženje pomoći, savjeta, vučna služba i na kraju traženje servisa u nepoznatom gradu), odlučila sam da ću drugi put pametnije. Nekad bih pri spomenu servisiranja automobila tražila prvu mušku osobu u svom vidokrugu i svalila taj problem na njega, danas ću bez da trepnem taj problem riješiti sama.

Jer žena sam i mogu sve.

Prvi korak u istraživanju servisa kojem ću vjerovati je bio moj najbolji prijatelj Google i čitanje foruma uzduž i poprijeko pokušavajući pronaći najbezbolnije i najsigurnije rješenje (pri tom ne mislim da će me automehaničar oteti i prodati u bijelo roblje, ali nekako mislim kad me vidi svu tako u haljinicama, šminkicama, bojicama i ostalim Crvenkapica momentima da će bubnut naziv kvara za koji realno nikad nisam čula, a onda i neku basnoslovnu cifru). Onda kad sam naletjela na Q-Service koji se ponovio dovoljno puta da sam se uvjerila da to mora stvarno biti dobro, nazvala sam još par svojih jockera zovi koji se kuže u aute više od mene i koji su me uvjerili da idem k njima.

I eto svjetla na kraju tunela – Q-Service možeš naći gdje god hoćeš u Hrvatskoj (ali i u Europi), najveći su lanac neovisnih servisnih centara kod nas, a cijene servisiranja prilagođene su našem tržištu uz ugradnju zamjenskih rezervnih dijelova, istovjetnih originalima prve ugradnje renomiranih svjetskih proizvođača po pristupačnim cijenama. U prijevodu – win win situacija. Još neke super praktične stvari u cijeloj priči su te da na njihovim stranicama možeš pronaći sebi najbliži servis, možeš online rezervirati termin, bez da pola dana potrošiš na zivkanje i traženje servisa gdje se možeš ugurati, ali možeš online i zatražiti ponudu za servis koji ti je potreban, tako da nema straha da ćeš se na kraju cijele priče srušiti kad ti automehaničar bubne cijenu. I tek kad ti oni daju zeleno svjetlo da je s autom sve u redu, na put krećeš mirne glave.

Organizirajte se (na vrijeme)

- Hasta la vista, svijete – pjevušim si neki upravo nastali aranžman u glavi dok (po dobrom starom običaju u zadnji tren) klikam i bukiram smještaj na Korčuli, baš tu s autoputa prema Dalmaciji.

Pouka koju sam izvukla prošlo ljeto je: bukiraj smještaj na vrijeme! Bukiranje smještaja u hodu nije definicija pojma „na vrijeme“ već je redovito uvod u katastrofu. Prvo izgubiš vremena i živaca dok pronađeš bilo kakav slobodan smještaj dostojan čovjeka u zadnji tren, povlačiš sve moguće i nemoguće veze i poznanstva još od vrtića pa na dalje, ne bi li pronašao nekoga tko zna nekoga tko ima slobodan apartman za tebe, a onda te na kraju kao domaćin dočeka frajer kojem javljanje na mobitel u kriznim situacijama nije nešto što prakticira, ali će dati sve od sebe da te uvjeri kako su jedan ručnik i jedna rola WC papira na petodnevni boravak uobičajena praksa u turizmu. I onda ti takva jedna (ne)zgoda kvari taj raj na zemlji koji se zove Korčula. Ne isplati se.

Tek kad sve pripreme napravimo temeljito i na vrijeme, možemo očekivati stvarni odmor od svakodnevice i stanje u kojem ćemo mozak stvarno prebaciti na mod „uživanje“. Nemojte učiti na svojim greškama i stalno si govoriti kako ćete dogodine (možda) bolje i pametnije, nego krenite s tim sad. Kalendar kaže početak svibnja, a ja sam već rezervirala smještaj, odradila servis automobila i zakazala raskid svom mobitelu i nedostupnost svijetu.

Tko me na ljeto bude trebao, naći će me u nekoj skrivenoj uvali kako lovim pobjedu u kategoriji tko će više pocrniti.

O autorici:

Radijska voditeljica. Pa malo televizijska voditeljica. Nesuđena glumica. PR managerica. Negdje duboko djevojčica. Na vani frajerica. U duši spisateljica. Poeta. Hodajući kaos. Igračica riječima koje skuplja u glavi dok ne postane tijesno. Kad tamo postane tijesno, onda nastane Ruž & Ružmarin. Osim na blogu, pratiti me možete i na Facebooku. 

Družimo se, čitamo se, volimo se! Bez granica.