Koje je polugodište dulje, je li bolje da se ubacuju jesenski praznici ili produljuju proljetni, povećava li se broj praznika ili ih se samo preraspodjeljuje, što ako jedna županija odluči jedno, a druga drugo, djeca neće istodobno biti na praznicima...

Mjesec i pol dana prije kraja školske godine u kojoj je krenuo eksperimentalni program “Škola za život”, u kojoj su usvojeni novi kurikulumi, te su počele pripreme za frontalno uvođenje kurikularne reforme u škole, najviše se priča - o praznicima.

Očekivano, to je nešto što direktno utječe na organizaciju života baš svake obitelji koja ima školarce, ali i organizaciju cijelog obrazovnog sustava, od najmanjih škola pa do samog ministarstva.

A ovih mjeseci i tjedana cijeli je sustav i više nego natrpan - učiteljima su jučer iz ministarstva stigle upute o biranju udžbenika, stručne edukacije su u punom jeku, za mjesec dana završava školska godina za maturante, završavaju domaća i međunarodna natjecanja iz svih predmeta, a počinje borba za petice i upis u srednju te ispravljanje onih nesretnih jedinica i dvojki. I u svemu tome, eto i savjetovanja o - praznicima.

Iskustva VI. osnovne škole u Varaždinu, koja je i u “Školi za život” te je na neki način bila inspiracija za postavljanje nove Odluke o školskom kalendaru, izuzetno su pozitivna. No to je škola koja je u mnogim stvarima ustrojena za nekoliko stepenica bolje od većine drugih škola. To ne znači da su druge škole lošije, nego da treba, kao i u brojnim drugim odlukama ministarstva, malo detaljnija analiza onoga što se želi mijenjati. Ovako, opet se “preko koljena” donosi važna odluka, a po reakcijama javnosti, praznici su važnija tema od, primjerice, lektire. Ideja načelno uopće nije loša, kao što je otvaranje autonomije školama da same organiziraju rad načelno dobar smjer. No u Hrvatskoj je taj koncept u izuzetno tromom sustavu problematičan.

Škole ovise o svojim osnivačima, što ministrica Blaženka Divjak uvijek voli naglasiti. S njima će ravnatelji morati ispregovarati i te praznike. A lista neriješenih pitanja s osnivačima, dakle gradovima i županijama, ionako je preduga: od nedostatka prostora u školama, nedovoljno opreme, plaća za asistente, stručnih suradnika... Da ne govorimo o novim pitanjima za jednako tako preopterećene roditelje. Nažalost, i praznici ostaju samo još jedna u moru zbrčkanih ideja koje će pasti na leđa nastavnika i roditelja.