Trava je zelenija, a društvo je uređenije. Vrate se ogorčeni na hrvatski sustav i društvo. Svatko ima svoje razloge…

Prošli vikend napokon je došlo vrijeme mog planiranog puta, lokacija Njemačka i Švicarska. Pomisao na Švicarsku je kao kad se putuje u Skandinaviju: “Kud baš tamo da si nabiješ kompleks siromaštva?!"

“To ti je svugdje tako”, jedna je od najčešćih rečenica koje sam čula u proteklih nekoliko tjedana, u kojem mi je sugovornik sugerirao da prostora za napredak nema jer je “to”, što god to bilo, ustaljena praksa na ovim prostorima. Zna se reći: “Pa svi tako rade!”, što najčešće znači da je osoba prihvatila svoje stanje kakvo je i da nema pomaka. Ili ako svi kradu, zašto sam ja jedina poštena budala!?

Rečenicom “To ti je svugdje tako”, sugovornik daje do znanja da je sasvim normalno koristiti zastarjele prakse koje samo u Hrvatskoj funkcioniraju, da je sasvim normalno uvjeravati studente da je stručno osposobljavanje na crkavici san snova, a na kraju se ispostavi da te više onesposobe nego osposobe, da je sasvim normalno da se krade i vara, da ne postoji pravni sustav, a niti socijalni, da je posve normalno ne plaćati nečiji rad jer će se to već nekako “prebiti”…

Generalno, uopće nisam ogorčena na sustav, jer je on ogledalo društva, već na činjenicu da se u Hrvatskoj ne poštuje čovjek kao živo biće niti kao zaposlenik, a niti čovjek ne poštuje čovjeka već gleda kako će ga zajeb**. Naravno, da ima izuzetaka, ali je to toliko bijedna brojčica da se zaključak svede da u jednom trenutku života treba gledati kako početi raditi za sebe i ako već jedeš govna, barem su tvoja.

Odbijam prihvatiti rečenicu da uvijek radiš za sebe, već se držim one ako sam ne radiš za svoje snove, netko će te zaposliti da gradiš njegove.

Ljudi ne iseljavaju iz Hrvatske, ili općenito, zato što nema posla već zato što nema života po njihovoj mjeri, po njihovim vrijednostima i po njihovim kriterijima uspjeha.

U Hrvatskoj se, kao i u bilo kojoj drugoj državi može uspjeti, pitanje je samo kako glasi tvoja definicija uspjeha!?

Nekome je uspjeh fotografiranje na crvenom tepihu evenata u metropoli, nekome je uspjeh upisati i završiti željeni fakultet, raditi posao koji voli bez obzira gdje se nalazi, nekome je uspjeh odseliti, zaboraviti na politička pitanja i društvene probleme, nekome je uspjeh odgojiti djecu da budu izgrađene osobe…

Nekome je uspjeh ono što je drugome neuspjeh.

No, uz svu tu spoznaju trava preko granice nije zelenija. Niti se sreća pronalazi preko geografskih granica. Vidjela sam ljude kojima se u pogledu sreća ne pronalazi, a žive u uvjetima na kojima im drugi zavide, ali i one koji su pronašli svoju formulu uspjeha bez obzira gdje bili.

Sreća se pronađe u pomicanju vlastitih gdje odlučimo napustiti sve ono što nismo niti ćemo ikad biti “mi”. A nikad nećemo postati svoji slušajući one koji govore da ne znaju za bolje.

Ako sam nešto naučila ovih tjedana to je da nitko zapravo, sa sigurnošću nema pojma što radi, no najveće samopouzdanje imaju oni koji misle da sve znaju, a zapeli su u rečenici: “To ti je svugdje tako!”…

A ako već nemaš pojma što radiš, barem u međuvremenu saznaj što je za tebe definicija uspjeha i sreće.

Izvorni tekst pročitajte ovdje.

O autorici:

Zovem se Andrea Tintor, autorica sam bloga 'Razlivena Tinta' i zaljubljenik sam u knjige, čitanje i pisanje. Volim promatrati svijet i crpiti inspiraciju iz svakodnevnih trenutaka. Osim na blogu pratiti me možete i na Facebooku.