"Osjećate li vi ovu zemlju?".
Nije nikakvo čudo da je Milan Bandić ponosan zbog svog urlanja na pomoćnika Vidoja Buluma koje se moglo čuti na nedavno objavljenoj snimci krcatoj psovkama, vrijeđanjem, prijetnjama, izmišljanjima radnih mjesta i lažne rodbine.
Jer u toj rečenici sadržana je sva politička mudrost ove države.
Milan Bandić demonstrira, pa i na toj snimci, kako to on "osjeća ovu zemlju": šest puta je izabrani gradonačelnik Zagreba, kao bivši komunist vodio je izbornu utrku protiv "crvene opasnosti", sada je kao optuženik i neotesani klijentelist koalicijski partner uglađenog Andreja Plenkovića i HDZ-a...
A od danas s Dragom Prgometom u Gradskoj skupštini ostvaruje suradnju.
Osjeća mentalitet
Bandić "osjeća" mentalitet ove države i ovog društva: mentalitet birača koji ga drže na funkciji, mentalitet suradnika koji ga razumiju i slijede, mentalitet građana koji ga još uvijek uzimaju ozbiljno, mentalitet društva, Sveučilišta, institucija koje ga drže na funkciji, na slobodi i pred počasnim doktoratom...
Milan Bandić postao je paradigmom hrvatske države.
Nije stoga ni čudo da je jučer na press konferenciji novinarima tumačio kako mu "nije neugodno" zbog objavljene snimke na kojoj je, između ostalog, tražio da se otvore lažna radna mjesta za osobu za koju sada tvrdi da mu je lažna rodbina.
"Ja sam ponosan", veli Bandić.
I trebao bi biti. Jer ipak je ovo država u kojoj je profesor s lažnom diplomom dobio nagradu Ponos Hrvatske. A profesori s lažnim diplomama, kako otkriva Jutarnji list, prolaze praktički bez sankcija, ne vraćaju zarađeni novac, neki se vraćaju i na svoja radna mjesta.
Preslika mentaliteta
To što Bandić već skoro dvadeset godina radi u Zagrebu preslika je mentaliteta hrvatskog društva. On "osjeća ovu zemlju" i njezine ljude.
A ti ljudi, počevši od suradnika, duguju Bandiću zahvalnost na radnim mjestima, na plaćama i koeficijentima, građani mu žele dugovati zahvalnost na fontanama, cestama i šoping centrima, ali i na zapošljavanju, korupciji, klijentelizmu, sitnim uslugama...
Nije li HDZ-ov župan ne tako davno priznao da mu je žao što nije uhljebio više ljudi u svojoj županiji? I on "osjeća ovu zemlju". Čiji ljudi žele sigurnost državnog posla i državu smatraju kravom muzarom. Pogotovo oni koji se zaklinju u domoljublje.
Milan Bandić na primjeru počasnog doktorata pokazao je koliko "osjeća ovu zemlju": javnim novcem je financirao gradnju zgrade Umjetničke akademije i ona mu se danas želi odužiti titulom počasnog doktora.
Zlostavljanje i vrijeđanje
Ono što se čuje na Bandićevim snimkama, nadalje, podsjeća na obiteljsko zlostavljanje, naročito ako se uzme u obzir nepotistička komponenta. Gradonačelnik na snimkama vrijeđa, urla, ponižava, pa i uznemirava, a suradnici iskazuju razumijevanje. "Bandiću je uvijek nakon takvih ispada žao", pravda ga najbliži suradnik.
Ne podsjeća li to na pošast svih onih slučajeva obiteljskog zlostavljanja u zemlji koja pred njima zatvara oči?
Ili možda onaj dio snimke na kojoj Bandić otvoreno koketira s novom suradnicom i zove ju u svoj ured na "pet, a može i šest minuta"? Bandić ne samo da "osjeća ovu zemlju", on je također i osjećajan.
Građani osjećaju Bandića
Bandićeva snimka, zajedno s njegovim jučerašnjim pravdanjem onoga što se na toj snimci čulo, mogli bi nas šokirati kad ne bismo sa svime time odavno već bili upoznati. Ako ništa drugo, Bandićevi javni istupi gotovo da su se prestali razlikovati od istupa u razgovorima sa svojim suradnicima.
S jedne strane, to je očekivano ponašanje Milana Bandića. S druge, takvo ponašanje je amenovano od birača, podržavano od suradnika, zahtijevano od svih onih koji kroz Bandića ostvaruju svoj interes, odobravano od partnera i "žetončića" koji se s takvim Bandićem vežu i povezuju.
Hoće li netko izaći iz Bandićeva saborskog kluba? Hoće li ga netko napustiti u Gradskoj skupštini? Tko će gađenje pretpostaviti sebičnom interesu? Hoće li možda Plenković procijediti neku osudu?
Naravno da neće.
Jer Milan Bandić "osjeća ovu zemlju".
Zemlju koja je izgubila sve kriterije, pomirila se s korupcijom, klijentelizmom i nepotizmom, potonula u primitivizam, potjerala mlade preko granice i otvorila prostor za one koje Bandić najbolje "osjeća".
I koji osjećaju Bandića.