Sjećate se kad je Andrej Plenković rekao da će "promijeniti HDZ"?
To je bilo prije.
Danas se taj HDZ utapa u aferama, skandalima, sukobu interesa, klijentelizmu, makinacijama i muljažama.
Danas je Lovro Kuščević "jako angažiran kao ministar", a svi oni napisi o njemu - kaže premijer - "odnose se na vrijeme prije njegova mandata".
Andrej Plenković u jednoj je rečenici pobrisao sve prljavštine koje su isplivale i još uvijek pristižu iz perioda kad je Kuščević drmao Bračem kao načelnik općine Nerežišće. I postavio novu, gotovo orvelovsku paradigmu: sve ono što je bilo prije naprosto više ne vrijedi, broji se samo ono što Kuščević i ostali rade sada.
Sjećate se kad je Plenković poručio kako se "od modernih političara očekuju najviši standardi transparentnosti, odgovornosti i integriteta"?
To je isto bilo prije.
Marić, Brkić, Žalac
Sada izlaze na vidjelo podaci, objavljeni na Indexu, da je Goran Marić, kao saborski zastupnik HDZ-a i predsjednik Odbora za financije i proračun, s franjevcima 2011. godine dogovorio obnovu studentskog doma u zamjenu za kupovinu stana u centru Zagreba.
To je isto bilo prije.
Milijan Brkić i dalje je zamjenik predsjednika HDZ-a i potpredsjednik Hrvatskog sabora, unatoč istrazi koja je otvorena protiv njega zbog dosjea prostitutki iz 2011. godine.
To je isto bilo prije.
Gabrijela Žalac ostala je u Vladi unatoč izazivanja prometne nesreće bez važeće vozačke dozvole.
To je isto bilo prije. Tri mjeseca.
Ali ima toga još.
Škorina povijest
Recimo, Miroslav Škoro ulazi u borbu protiv "odnarođenih režimskih elita", iako je takvoj eliti pripadao kao član HDZ-a i kandidat za gradonačelnika Osijeka, i to onoj eliti čiji je lider završio u zatvoru.
Ali to je isto bilo prije.
Škoro je, također, predsjednička uzdanica šatoraške i domoljubne desnice, iako je 1991. godine Hrvatsku branio na prvoj liniji fronte u Americi.
Ali to je isto bilo prije.
Kolinda Grabar Kitarović smjenjivala je premijera, upadala SDP-ovu ministru u zgradu Ministarstva, prijetila da će Vladi lupati šakom po stolu.
Ali to je isto bilo prije.
Danas poručuje kako "nema potrebe da se uključuje u raspravu o Kuščeviću jer to nije njezina dužnost".
Obećavala je preseljenje u Visoku, tvrdila je da je ZDS "stari hrvatski pozdrav".
Ali to je bilo prije.
I HNS je išao na izbore sa SDP-om i rušio Zdravka Marića u Saboru. Ali to je bilo prije. Kasnije je prešao na stranu HDZ-a i sjeo s Marićem u Vladu. Iz koje sada opet želi otići.
I možemo tako nabrajati unedogled.
Lovrina hobotnica
Plenkovićeva amnestija Lovre Kuščevića od svih afera koje ga prate s Brača samo zbog toga što ih nije počinio na mjestu ministra ne može se uzeti kao presedan, koliko može poslužiti kako opravdanje svima da se mogu oprati od svojih prljavština.
Pored toga, Plenkovićeva izjava apsolutno je promašena: Kuščević je svoje afere slagao na političkoj dužnosti, kao član HDZ-a, koristio je javnu funkciju za malverzacije zemljištima, katastrima, stečajevima... Bio je to njegov model djelovanja u politici.
Bila je to slika Lovre Kuščevića kao političara. Na Braču ili u Banskim dvorima.
Uostalom, najnovija otkrića pokazuju da je jednog od aktera svojih afera na Braču doveo na mjesto glavnog savjetnika u Ministarstvu uprave.
I zato je takva Plenkovićeva logika šokantna i dugoročno pogubna.
Zokijeva prošlost
A takvom logikom služe se čak i oni koji "u ime naroda" namjeravaju razbiti postojeću omraženu političku elitu. Miroslav Škoro nije sretan sa svojim fotografijama u Sanaderovom plavom šuškavcu, Živozidaši ne uživaju na podsjećanje u kakvim su sve strankama sjedili, a ni Zoran Milanović ne bi trebao biti ponosan na dobar dio svog premijerskog mandata i politčkog staža.
Na ćaskanje s Klemmom, "dedu ustašu", Zakon o radu, nedolaženje u Sabor, sramotne izjave, na kaotična vlada... Ali eto, sve je to bilo prije.
Takav relativizam poništava bilo kakvu odgovornost u politici.
Ako Lovro Kuščević može sjediti u Vladi s tolikim teretom afera, samo zato što ih nije počinio Plenkoviću pod nosom ili samo zato što je Plenkoviću koristan kao potrčko za prljave poslove ili zato što ne dodiruju Plenkovića, onda se taj prostor otvara svima.
A taj prostor postaje grobnica hrvatske politike.