SDP ništa nije naučio na slučaju Milana Bandića. Pa mu se zato dogodio Željko Sabo.
Predsjednik stranke Zoran Milanović već se danima izbjegava oglasiti povodom najnovije afere s potkupljivanjem vijećnika HDZ-a. Stranka čeka da problem nestane jer joj je stalo do vlasti u Vukovaru. Željko Sabo poručuje "neka pravna država radi svoj posao", baš onako kako je Bandić odbacivao optužbe na svoj račun. I on, poput Bandića, govori o sebi u trećem licu, i ne bježi ni od toga da svoju pobjedu proglasi "Božjim djelom".
A najnoviju aferu s političkom trgovinom/korupcijom opravdava parolom tipičnom za Milana Bandića: cilj opravdava sredstva.
Moralno nemoralan
"Vi govorite o moralnosti, a ja o interesu grada Vukovara", odgovorio je iznervirani Sabo voditeljici sinoćnje emisije Nulta točka, kao da su to dvije odvojene, pa čak i direktno suprotstavljene stvari.
On je vrbovanjem vijećnice Marije Budimir želio izbjeći nove izbore, pokrenuti projekte u Vukovaru, uštedjeti gradu pola milijuna kuna, ostati na vlasti.
Njezino tajno snimanje bilo je nemoralno, a ne njegova ponuda za prelazak na stranu SDP-a - od mjesta u nadzornim odborima do sponzorskog novca.
Jer, što god činio i kako god se ponašao, SDP-ov gradonačelnik moralno je superiorniji od HDZ-ove vijećnice.
A što kaže Milanović?
Da bi zatim uslijedio najnapetiji dio emisije: punih pet minuta voditeljica Sanja Mikleušević nagovarala je Sabu da joj odgovori na pitanje je li o cijeloj stvari razgovarao s predsjednikom stranke Zoranom Milanovićem i što mu je on rekao.
I punih - i predugih - pet minuta Sabo je izbjegavao odgovoriti na to pitanje.
I tako javnost i dalje ne može saznati stav SDP-a.
Baš kao što ga punih dvanaest godina nije imao oko Milana Bandića. Sve do posljednjih lokalnih izbora, kad su se esdepeovci natjecali tko će se prije ispričati i tko će brutalnije popljuvati svog bivšeg gradonačelnika.
Moralni kompas
Uglavnom, SDP je godinama namještao moralni kompas u hrvatskoj politici, zamjerajući HDZ-u isto ono što je tolerirao svojim gradonačelnicima, saborskim zastupnicima i dužnosnicima. Zauzimao je moralne uzvisine s kojih je dalekometno pljuvao svoje kritičare, a svaku optužbu apriori odbacivao kao nemoralnu.
Pa je tako slučaj riječkih Tržnica bila "podvala špijunčine Karamarka", Josipovićeve afere su konstrukcije desničarskog podzemlja, Bandićeve afere "dio njegova političkog stila", afera s Josipom Vukovićem, gradonačelnikom Nove Gradiške, pokopana je i zataškana, dok je Željko Sabo tek obična žrtva nemoralne operacije vijećnice HDZ-a.
Kao da još nisu shvatili da onaj tko se morala laća, od morala najčešće i pogiba.
Jer, ako cilj doista opravdava sredstva, kako nas uvjerava Sabo, šutnjom sugerira njegov šef stranke, a potvrđeno je u Bandićevom slučaju (kupovinom svojih protivnika, podjelom sinekura, zataškavanjem afera...), onda SDP više nema pravo govoriti o tome da je moralniji i ispravniji.
Osim ako se težina grijeha ne mjeri visinom mita. A tu je HDZ poslovično izdašniji.
Zamijenimo uloge
U slučaju da nekome i dalje nije jasno o čemu se radi, probajmo zamijeniti uloge: zamislimo da je HDZ-ov gradonačelnik ovako razgovarao sa SDP-ovom vijećnicom.
Bi li onda Milanović postojano šutio? Zajedno sa svojom strankom?
Kao što se Bandićeva vladavina Zagrebom uvijek smatrala manjim zlom u odnosu na opasnost da HDZ opet preuzme metropolu, tako se i Sabin opstanak na čelu Vukovara smatra manjim zlom u odnosu na one koji su ga prljavom kampanjom željeli svrgnuti na izborima.
Pa makar se do svega toga došlo pomoću HDZ-ovih metoda.
Uglavnom, Milanović svojom šutnjom, osim što poručuje Sabi da se vlastoručno iskobelja iz rupe koju je iskopao, sugerira i kako se šef stranke ne želi ukaljati aferom koja svakim danom poprima sve dramatičnije razmjere.
Packe i amnestija
Veoma sličnu taktiku Milanović je, skupa s Ivicom Račanom prije njega, primjenjivao i u slučaju Milana Bandića. Šutnja, tolerancija, packe iza zatvorenih vrata, amnestija na javnoj sceni. Pa vidimo kako im se to vratilo.
Kasnije isprike budu samo ono što i jesu - zakašnjele.