U čemu je razlika između Željke Markić i Zorana Milanovića?
Prva diskriminira pripadnike seksualne manjine, drugi tvrdi da tu manjinu nastoji obraniti, ali ni jedan ni drugi ne daju istospolnim zajednicama pravo na brak.
U čemu je razlika između Freda Matića i Ruže Tomašić? Prvi je član SDP-ove vlade, druga je šefica starčevićanskih Pravaša, od milja prozvana "elementarnom nepogodom", ali oboje prozivaju hrvatske Srbe zbog manjka lojalnosti prema hrvatskoj državi.
Željka i Milanka
U čemu je razlika između Željke Markić i Milanke Opačić? Prva je konzervativka, druga je socijaldemokratkinja, ali obje poručuju da istospolne zajednice ne smiju i neće imati pravo na posvajanje djece.
U čemu je razlika između Željke Markić i Arsena Bauka? Prva diskriminira manjinu, drugi drži transparent "potpuna ravnopravnost", ona želi da se u Ustav unese odredba o tome da je brak zajednica žene i muškarca, a on odgovara da je to već upisano u zakonima i da će tako i ostati.
A u čemu je razlika između Freda Matića i Tomislava Josića? Prvi je član Vlade koja se hvali da provodi manjinske zakone, drugi je šef stožera koji se bori protiv tih zakona, ali obojica tvrde kako ne bi voljeli ćiriličnu ploču na ulazu u Vukovar.
Tko se borio? SDP se borio!
"Tko se najviše borio za ljudska prava, za prava manjina u Vukovaru? Moja stranka, SDP", poručio je premijer Milanović u sinoćnjem intervjuu HTV-u, samo dva nakon što je SDP bio suzdržan u Gradskom vijeću Vukovara prilikom ukidanja dvojezičnosti, odnosno tri godine nakon što je SDP glasao protiv usvajanja Statuta kojim se uvodila dvojezičnost u taj grad.
Čemu onda cijela ova zbrka?
Zašto nas se zamara pričama o nekakvom svjetonazorskom ratu, o sukobu ideologija, o diskriminaciji manjina i onima koji se protiv te diskriminacije navodno bore, kad se u suštini sve na kraju svodi na isto? Nema istospolnih brakova, a ćirilice ima onoliko koliko stožer dozvoli.
Fred se najviše dao
Upitan da komentira istup svog ministra Matića koji govori protiv ćirilice u Vukovaru i optužuje Srbe zbog nelojalnosti hrvatskoj državi, premijer Milanović je izjavio kako je "Fred Matić osoba koja je sebe najviše dala, ne samo '91., nego i sada u ovim razgovorima, pa mu ne bi mu lijepio nešto što nije rekao".
Znači smije govoriti što hoće.
Na pitanje što misli o referendumu o braku, Milanović odgovara kako će Vlada na to uzvratiti Zakonom o životnom partnerstvu. "Ja tu vidim i osjećam netrpeljivost prema jednoj manjini i nitko me ne može uvjeriti da to nije tako. Kao čovjek se s time ne slažem".
Kao premijer, odobrit će Zakon o životnom partnerstvu prema kojem će istospolne zajednice dobiti veća prava, ali ne i pravo na brak i posvajanje djece. Tu će i dalje biti diskriminirani. Ali ne iz mržnje, nego iz ljubavi.
Tako će ono što ne smije ući u Ustav ostati upisano u pojedinim zakonima.
Mržnja u ljubavi
Pa u vezi čega se onda svjetonazorski razlikuju Milanović i ovi protiv kojih se on navodno bori? Je li razlika u tome što Željka Markić, Ruža Tomašić i Tomislav Josić nastupaju iz mržnje, a Milanović, Bauk, Milanka Opačić i Matić iz ljubavi?
Milanović mjesecima poručuje kako u Vukovaru i Srbi imaju svoja prava, a onda pušta ministra da govori o nelojalnim Srbima. Tvrdi da se zakon o manjinama mora poštivati, a onda njegov ministar izjavljuje da se ne mora poštivati baš cijeli zakon, nego samo njegov dio, ne zna se koliki. Kao čovjek protivi se diskriminaciji jedne manjine, a onda kao premijer ne želi tu manjinu izjednačiti s ostalim skupinama u društvu.
Nisu oni isti
Ipak, nisu oni isti. Razlika je u tome što od Željke Markić znamo što očekivati, znamo koji su njezini motivi i mehanizmi, ona ne drži figu iza leđa. Znamo čak i tko joj drži leđa, iako ona to odbija priznati. Znamo što možemo očekivati i od Josića i vukovarskih stožeraša, kao i tko im drži leđa.
Međutim, oni koji u premijeru Milanoviću, njegovoj stranci, Vladi i vladajućoj koaliciji vide jedinu branu ovom svjetonazorskom udaru, imaju razloga biti zabrinuti.
Ako ništa drugo, onda barem zbunjeni.
Jer, ako se štiti srpska manjina tako što ju se optužuje za nelojalnost, ako se štiti seksualnu manjinu tako što joj se ne daje pravo na brak i posvajanje djece, onda je teško razlučiti tko je ovdje zapravo prijetnja. I kome.
Jasno je samo da su manjine ponovno ostavljene na milost i nemilost većine. Koja god ona bila.