Najbolje je od svega kad sudac Ivan Turudić javno govori da on dobro vidi kako je splasnuo entuzijazam u borbi protiv korupcije po predmetima koji mu stižu na sud. Pao je elan koji je po tom pitanju vladao prije ulaska Hrvatske u EU, tvrdi sudac koji je imao političke ambicije i najviše je volio, s visoka, pljucnuti na izvršnu vlast. Važno mu je bilo samo da nije HDZ-ova.

Kad se to sve sluša izdaleka, odlično zvuči: evo, šef važnog Županijskog suda noćima ne spava jer je država upala u spiralu korupcije. Ali nije baš sve kod spomenutog suca u tim noćnim epizodama. Turudić ima instinkt poput Varanus komodoensisa i svako malo nešto kontaminirano uvali državnom odvjetniku Cvitanu. Ovome curi mandat s neizvjesnim ishodom za produljenje pa se klati. Slab je. Što Turudić ne želi propustiti.

Njihova zavada je već legendarna. I javno se pokazuje u dosad neviđenim epizodama po dvoranama na Županijskom sudu. Iskreno, Cvitan je napravio nekoliko prevažnih stvari u svojemu mandatu. Pokrenuo je opsežne istrage protiv dva tipa koji su, u javnoj percepciji, nakon Ive Sanadera, kojeg je proganjao Bajić, dominantne paradigme političke korupcije i ozbiljnog kriminala. U svim tim ratovima s brojnom ekipom oko Zdravka Mamića i Milana Bandića spoticao se, padao i dizao s okrvavljenim nosom. Ali se nije dao. I tad nije posebno kalkulirao, a protiv sebe je imao moćne gomilice.

Od ekipe s Ustavnog suda s onom famoznom presudom u korist Bandića, koja je valjda zauvijek sjela na vrh ljestvice sudskoga “greatest shita”. Cvitanu je sad u tim ratovima prošao mandat. Od nekih imena koja se spominju kao njegovi mogući nasljednici doslovno se stisne grlo u jezi. Ukratko, i Turudiću će biti drago što Cvitan odlazi.

Ali recite, znamo li tko je više napravio za pravdu u Hrvata: Cvitan ili Turudić?