Prije petnaest godina Franjo Tuđman iscrtao je grubu podjelu nadležnosti u HDZ-u.
Tehnomenadžeri su vodili Vladu, brinuli o gospodarstvu i financijama, pretvorbi i privatizaciji, državnim poduzećima i krupnom biznisu. Nacionalisti su bili čuvari ideološkog i svjetonazorskog pečata, zagovaratelji dijaspore i Katoličke crkve, promotori branitelja, generala i Hrvatskog državnog sabora.
Dok su diplomati ublažavali imidž Tuđmanova režima, radikali su držali policiju i tajne službe, represivni aparat, prisluškivali oporbenjake, kao i unutarnje i vanjske neprijatelje, među koje je spadao dobar dio medija.
Bilo je tu i udbaša i komunista, ustaša i fašista, stisnutih zajedno pod istim krovom.
A iznad svega toga, a neposredno ispod Boga, nalazila se nedodirljiva figura Franje Tuđmana.
Kanadski Tim
Ovih dana razvoj događaja oko određivanja mandatara i konstituiranja Hrvatskog sabora izvukao je na svjetlo dana upravo takav model vladanja.
Tehnomenadžer, iz kanadske dijaspore, pa još i praktični vjernik, a slučajno blizak predsjednici Republike, određen je za mandatara Vlade. On bi trebao voditi računa o reformama, financijama, gospodarstvu, bankama, big businessu, a okružit će se ljudima iz velikih korporacija.
Željko Reiner je najavom vraćanja imena Hrvatskog državnog sabora, kao i najavom pokroviteljstva Sabora komemoraciji na Bleiburgu, nametnuo protutežu koja bi trebala zadovoljiti nacionalističku desnicu, tvrdokorne članove i birače "s dna kace".
Istoga tjedna otvorila se i rasprava o pobačaju, pri čemu bi na svoje trebala doći Katolička crkva i nova klerikalna desnica. A najveći doprinos novog mandatara bilo je sudjelovanje na Polnoćki u zagrebačkoj Katedrali.
Špijuni poput njih
Tomislav Karamarko i Milijan Brkić trebali bi voditi računa o represivnom aparatu, policiji, tajnim službama, pravosuđu i sudovima, o unutarnjim i vanjskim neprijateljima, oporbenjacima i medijima.
Diplomati će ponovno skrbiti o umivenom imidžu nove vlasti, dok će se braniteljima i stožerašima kao jurišnom krilu HDZ-a koje je četiri godine radilo na rušenju SDP-ove vlasti, sada priključiti Most kao čuvar moralne i svjetonazorske čistoće vladajuće koalicije.
Protiv "lažljivih komunjara" i ljudi s "lošim teretom".
Iznad svega toga, visoko na Pantovčaku, a neposredno ispod biskupa, nalazit će se nova heroina hrvatske desnice, buduća dr. Kolinda Grabar Kitarović.
U tom zajedništvu po uzoru na nekadašnji pokretaški HDZ svatko će dobiti svoj resor: tehnokrati, policajci, špijuni, klerikalci, reformisti, antikomunisti, liberali, crnokošuljaši.
I nitko neće biti zakinut. Baš u duhu novog zajedništva.
Reforme i Bleiburg
S jedne strane, promovirat će se kanadski model zdravstva, Ante Čorušić, budući ministar zdravlja, upozoravat će da "sirotinja mora imati standardnu zdravstvenu skrb, a imućniji bolju skrb", a s druge Bandićev Miodrag Demo najavljivat će preimenovanje Ministarstva branitelja u Ministarstvo hrvatskih branitelja.
Dok će Tihomir Orešković najavljivati gospodarski oporavak i dizanje kreditnog rejtinga, Željko Reiner pričat će o Bleiburgu i Hrvatskom državnom saboru.
A Tomislav Karamarko vodit će računa o onima koji "negiraju Hrvatsku" i "s Hrvatskom nemaju veze", o onima koji "pod okriljem mraka uvodili ćirilicu u Vukovar" i brinuti o svom obećanju iz kampanje da će "svesti SDP na pet ili šest posto glasova".
To je, dakle, onaj pravi Tuđmanov HDZ.
Ona brončana bista u središnjici bila bi ponosna na Kolindu, Karamarka, a svakako i na Božu Petrova.
Mandatar Orešković trebao bi se zabavljati onime što se kolokvijalno naziva reformama, dok su one prave reforme u obliku pobačaja, Bleiburga, Hrvatskog državnog sabora, Ministarstva hrvatskih branitelja već krenule.
A Hrvatska se našla u opasnosti da je proguta zajedništvo po modelu Hrvatske demokratske zajednice.